Ja, Mirsen Mutabdžija
Završio ETF u Podgorici, smjer telekomunikacije. U IT-u je posljednjih petnaestak godina, uglavnom na menadžerskim pozicijama. Radio u Italiji, Crnoj Gori, Srbiji, Grčkoj i Turskoj. Trenutno živi i radi u Holandiji. Piše prozu.
Ime i prezime: Mirsen Mutabdžija
Datum i mjesto rođenja: 16. jul 1984. godine, Prijepolje
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Kupio bih vremensku mašinu na AliExpressu, vratio se nekoliko decenija unazad, upoznao đeda sa babove strane i rekao mu da ne ide na posao 19. jula 1958. godine. Potom bih se sa njim dogovorio da se nađemo u Hisardžiku kroz koju deceniju, da pravimo situ, sušimo voće u hemišhani i da radimo uobičajene stvari koje inače đedovi i unuci rade. Siguran sam da bi nam bilo jako ugodno, mobilni telefon mi ne bi ni pao na um. Koju osobu najviše cijenite: Cijenim svaku osobu koja je u stanju da na čestit način, zarad dobra i dobrostivosti, istupi iz zone komfora i odlučno krene u nepoznato, ispitujući i pritom izazivajući status quo te samim tim pomjerati granice mogućeg.
Grad u koji želite ponovo otići: Grad u kojem me uvijek ophrve osjećaj da sam mogao još nešto uraditi, saznati i ostvariti je Sarajevo. Vraćam mu se redovno. U njemu žive dvojica blistavih dječaka kojima sam dajđa. Opet, načisto sam sa Sarajevom, ono zna zašto ja nijesam za njega, a ja znam zašto ono nije za mene. Ali, volimo se: ljepljivim baščaršijskim mirisima, smogom i nepodnošljivo vrelim radijatorima, Džamonjinim pričama o autsajderima te razoružavajućom melanholijom pred kojom moja pragmatičnost konvergira ka nuli.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Krem čorba od pečuraka.
Kome najviše vjerujete: Ludolfovom broju, jer daje mogućnost konačnog sagledavanja beskonačnosti.
Gdje se najbolje odmorite: Na mjestima gdje nema previše ljudi, uključujući i šaltere javnih ustanova.
Najbolji dan u životu: Svaki je dan – najbolji dan.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Da će upotreba VAR tehnologije doprinijeti pravednosti u sportskim takmičenjima.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Pošto pod društvene mreže spadaju i Viber i iMessages i WhatsApp, prije bih rekao da sam radioaktivan nó što sam aktivan.
Najljepši poklon koji ste dobili: Iako radije dajem nego što primam poklone, vjerujem da su svi pokloni lijepi na svoj način. Zato se ne bih izjašnjavao o tome koji je najljepši.
Omiljena životinja: Pupavac
Omiljeni muzičar ili bend: Tom Waits – zbog poezije na albumima „The Black Rider“, „Alice“ i „Blood Money“. Zbog izreke da je „džentlmen svako ko umije svirati harmoniku ali to ne radi“ kao zbog stava da „loša književnost ugrožava kvalitet naše patnje“. Zbog uloga u Jarmuschevim filmovima.
Hašim Muharemović – zato što sevdalinke nema bez saza. Zato što je autor velikog broja sevdalinki. Zato što je uspješno skrojio skromne glasovne mogućnosti u melodičnost saza i sevdalinke. Zato što je džentlmen, po Waitsovom kriterijumu džentlmenstva.
Death – zbog poezije na albumima „Individual Thought Patterns“ , „Symbolic“ i „The Sound of Persevarence“. Zbog dosljednosti muzičkim standardima.
Goribor – zato što su nešto najvažnije što se desilo na domaćoj gitarskoj sceni. Jer dolaze iz mikrosredine. Jer je St-ova poezija jednostavno drugačija. Zbog pjesme „Bez“. Zbog pjesme „Grad“, koja me uvijek vrati u Veneciju. Zbog svake pjesme.
Omiljeni pisac: Erlend Loe / Mirko Kovač / L. N. Tolstoy
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Srđan Valjarević – „Komo“
Omiljeni filmski lik: Van konkurencije mi je šmajser (puška MP40) Bate Živojinovića. Kakav nedoder!
Roberto Benigni kao vozač taksija u „Night on Earth“. Imam dojam da uopšte nije glumio.
Bruno Ganz kao Damiel u „Wings of Desire“. Jako važan film za proces mojeg protivljenja odrastanju.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Imao sam priliku da upoznam Steven Gerrarda, 25. marta 2013. godine i da uzmem njegov autogram. No događaj koji bih ovdje pomenuo desio se 27. aprila 2014. godine. Na Anfieldu su igrali Liverpool i Chelsea. Bilo koji rezultat osim poraza bi značio i povratak dugo čekane šampionske titule u Liverpool. I onda se Steven Gerrard oklizao na sred terena i na taj način omogućio rivalu da rano povede odnosno da Liverpool ostane bez toliko dugo čekane titule šampiona Engleske u fudbalu. Koliko god je vanvremenska istanbulska noć i finale Lige šampiona protiv AC Milana bila podvižni trenutak za istoriju Liverpoola, toliko mi je ovo kapitenovo klizanje pomoglo da shvatim da navijam za Liverpool jer rijetko da iko može tako kvalitetno da me iznervira kao taj tim.
Tim za koji navijate: Volim Partizan. Nerviram se zbog FC Liverpoola.
Omiljena narodna izreka: Kada duvaju vjetrovi promjena, neki ljudi prave zidove a neki vjetrenjače.
Koje pitanje najviše mrzite: Ne mrzim, samo ne mogu da razumijem bilo kakva pitanja u pogledu vjerovanja. Mislim da takva pitanja predstavljaju vrhunac intimnosti i posvećenosti, te da se kao takva ne mogu opisati ni kvantitativno ni kvalitativno.
Vaša najveća nada: Da će korak kojeg napravim poslije pogrešnog koraka biti ispravan.
