BalkanDruštvo

Prozni zapis i pjesma

autor: Andreja Đ. Vranješ

STARI MUSLIMAN

Bio sam mladić sa svojih dvadesetak godina, otišao sam januarskog dana u tada Privrednu banku ZENICA, preko puta velelepnog gradskog pozorišta da ostavim nešto novčanih sredstava, koja sam prikupio dobijajući povremeno od tetaka, strina, ujaka i mnogih inih rođaka, jer takva su bila vremena i ljudi u njima. Ispred mene ja u redu stajao stariji čovjek osamdesetih godina, suvonjav, ali vidjelo se iako vremešan da je još bio vitalan i na prvi pogled primjećeno gospodstvenih manira. ,,Bila je zima sa puno snijega.“ Čovijek je na sebi nosio lijep zeleni hubertus, a na glavi mu je bila umjesno namještena crna beretka. Kada je starac došao na red do šaltera, izvadio je iz braon aktovke svežanj deviza i polutiho rekao službenici: ,,Djevojko, prilažem ovaj novac na moj konto, ali mi kamatu nemojte upisivati“. Ali zašto? upitala je preneraženo službenica. Zbog toga što nju nisam zaradio, nije moja. Oni koji su iza leđa čuli razgvor bili su iznađeni, sjećam se i sam zadivljen nesvakidašnjim gestom na knjižici sam mahinalno pročitao, pisalo je Selimhodžić FERID. I danas kad se nađem u banci, pošti, ili bilo gdje gdje se novac mijenja, sjetim se ovog čovjeka i poželim da njegov mezar nije prekrio duboki snijeg, već da je živ i da se taj snijeg lagano ruši sa njegove kape.

BOSNA

Poplavila si me kao rijeka,
u duši ostavila otisak prošlosti,
u tajanstvenom prostoru ljubavi najbliža srcu.

Dobrota stanuje među razlikama tvojih planina,
prkosna ljepotice, starice koja pamti.

Žuboriš venama, modra rijeko,
tajno nad tajnama.

Uspavana ljepoto,
u uvali djetinjstva,
skupljao sam snagu,
za neka ljepša sutra.

Slični članci

Back to top button