Ja, Edita Dautović
Edita I. Dautović rođena je u Prijepolju. Objavila je zbirku poezije „Čula“ (2002), poeme “Ofelijine suze” (2010), „Saga o Pavi i Ahmetu” (2019) i „Našli smo jedno drugo“ (2023). Dobitnica je brojnih nagrada za književni rad. Zastupljena je u crnogorskim zbornicima i antologijama savremene književnosti. Radovi su joj takođe objavljivani i na raznim online platformama i časopisima širom regiona. Bavi se naučnim i istraživačkim radom. Autorka i urednica je trojezične antologije “Pjesnička svitanja” (2022). Poema “Ofelijine suze” prevedena je na više stranih jezika.
Ime i prezime: Edita Dautović
Datum i mjesto rođenja: 22.01.1978.godine, Prijepolje
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: To bi bio pravi poklon od Boga. Zasluženi odmor.
Koju osobu najviše cijenite: Oca koji je najviše vjerovao u moj uspjeh. Slobodi i potpori koju mi pruža.
Grad u koji želite ponovo otići: Koblenc, Barselona, Milano, Istanbul, Prizren. Sve su to gradovi u kojima imam posebnu energiju. A stalno, iznova i iznova moje Prijepolje.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Smuti od spanaća i šumskog voća, proteinski šejk…
Kome najviše vjerujete: Samoj sebi. Često ponavljam svoju misao:“Dok je meni mene.“ I zaista tako mislim, živimo u užurbanom svijetu, prepunom individualizma, stisnem samu sebe…. stisnem već stisnuto srce… i guram dalje…
Gdje se najbolje odmorite: Želim da odem na svaku turu sa malim ruksakom, po par dana, koliko mi obaveze dozvoljavaju. Prija mi Italija, Španija. Pošla bih u Andaluziju, na Gran Kanariju. Volim i Tursku, Alanju i Kapadokiju. A mogla bih da živim i radim na Sjevernom Kipru.
Najbolji dan u životu: Ne mogu posebno sad izdvojiti ni jedan, jer ih je zaista bilo puno za pamćenje. Ono što mogu otkriti da nemam dovoljno vremena da uživam i gustiram proživljenu ljepotu života.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Mogu da ih prepoznam i da se distanciram, ne bih sad nijednu posebno izdvajala i davala joj na značaju. Najtužnije bude kad ih prepoznam i kad se ide iz laži u laž, a bespotrebne su…
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Vrlo.
Najljepši poklon koji ste dobili: Najveći poklon su prijatelji, iskreni prijatelji. To je za mene najljepši poklon.
Omiljena životinja: Jagnje, ovčica… sva je mekana, tanana.
Omiljeni muzičar ili bend: Sa naših prostora volim Dina Merlina, Željka Joksimovića.
Omiljeni pisac: Eh gdje ću sad. Čitam i imam različita interesovanja i sad, ne bih se mogla odlučiti koji pisac, spisateljica su mi omiljeni.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Upravo sam završila čitanje knjige „Između činova“, Virdžinije Vulf. Bila su to neka vremena slična ovim našim gdje postoji sklad i nesklad, sve se tu dešava na marginama, na ivicama, između činova. Napetost i tog i ovog vremena primorava nas da se zamislimo kakav je osećaj kad si istovremeno i vidljiv i nevidljiv, i unutra i napolju, stvaran i nestvaran, glumac i publika, zver i žena, tišina i buka, davljenje i plutanje, javan i privatan, visokouglađen i veselo srdačan. Кakav je osećaj kada si i ono što se glumi i ono što se ne glumi, kada si i odrastao i neodrastao, kada osećaš ljubav i mržnju, stojiš na pragu između mira i rata.
Omiljeni filmski lik: Mia Wasikowska australijska glumica, uloga Gospođa Bovari.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Treninzi dok sam trenirala košarku. Imam raznih dogodovština i slike mi se sad nižu i sjećanja naviru dok odgovaram na vaše pitanje. Ne bih sad razmišljala o nekim javnim sportiskim događajima. Jer zaista nisam sad u tom elementu i ne pratim sport. Vremena mi fali i racionalno ga koristim.
Tim za koji navijate: Partizan.
Omiljena narodna izreka: Ono što bješe dobro za naše očeve, više nije dobro i za nas.
Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima još? Kada sa nekim razgovaram i svaka druga rečenica je: Šta ima još? Šta ima novo? – Ne znaš kako taj razgovor da procijeniš da je sve rečeno, da je sagovorniku dosadno pa reda radi postavlja takvo pitanje.
Vaša najveća nada: Mislim da sam još uvijek djete, samo odraslo dijete, volim slobodu, svaku novu dozu straha koju postepeno osvajam. Najveća nada je moć znanja kojoj težim, potom emancipaciji žena, ekonomskoj samostalnosti žena, pisanju i slobodi svog uma.
