DRUG
Imadoh druga za smijeh i šalu,
za kahvu, muhabet, milost malu
Zajedno bistrismo mnoge vode
Čekasmo smjerno sjeničke rode.
Imadoh druga što misli glasno
Poruke znadaše da rekne jasno
Vrana je crna, a snijeg beo
Znao je reći, odvažan i smeo.
Imadoh druga što nekud ode
Paše mu miris mirne vode,
Buru ostavi da čun lovi
Talas po talas jarbol lomi.
Imadoh druga što nije znao
Usud kad krene zloslutan i zao
Dobar za dobrim ničce će pasti
Ne bi li svijet od hudi spasli.
Imadoh druga, nemam ga više
Modrim nebom ne liju kiše
Misli su sjene glave lude
Sada i uvjek, djela neka sude.
08.01.2022.
GLAS SI
Glas si pred zoru što zvoni
Glas si što kraj uha tiho zbori
Glas si.
Glas si što stijenu lomi
Glas si što more gori
Glas si.
Glas si što u podne mije
Glas si što bitke bije
Glas si.
Glas si što u duši se čuje
Glas si zemlju što doji a ne truje
Glas si. Glas si oko koga se golub svija
Glas si što damar dira
Glas si.
Glas si i kada noć pada
Glas si što tamu savlada
Glas si.
Glas si što nebom se ori
Glas si što bajrak vijori
Glas si.
Glas si što munje prska
Glas si i ponos drska.
Glas si.
Glas si i kad grmi i kad žeže
Glas si kada trese i kad reže
Glas si.
Glas si što ezan uči
Glas si što dželata muči
Glas si.
Glas si što slobodu vije
Glas si što nebesa grije
Glas si.
Glas si.
Glas si.
Živiš.
09.11.2021.
LJETO
Ljeto je zrelo, nacija stasava
Vjera u Jednoga obgrlila bitak
Čovjeka sandžačkog što zna ko je.
Zemlja crna, pšenicu što doji
Meso, krv i olupinu guta
Golog, bezumnog jada svijest što kroji
Izdajom gorkom rahmet ne zasluži
Jednoga mijenja idolom sramnim
Naciju parča pričom praznom
Na borce udara silama mračnim
Trubi za boj vučijim zovom
zemlju spali, leševe gazi
Jado crni što rahmeta nema.
Amela Lukač Zoranić
