Bahrija Nuri Hadžić, operska zvijezda

NOVI PAZAR – Prema saznanjima Kazaljke u toku je procedura da u Novom Pazaru jedna ulica ponese ime čuvene operske pjevačica Bahrija Nuri Hadžić koja je umrla u jesen 1993. u Beogradu, a rođena je 1904. u Sarajevu.

Njen otac bio je Osman Nuri Hadžić, profesor šerijatskog i doktor svjetovnoga prava, bečki đak koji je bio član Državnoga savjeta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U rodnom Sarajevu Bahrija je pohađala mekteb, a učila je klavir i violinu. Nakon I svetskog rata njena porodica odlazi u Beograd gdje je Bahrija učila pjevanje. 1923. otišla je u Beč na Muzičku akademiju. Po završetku studija primljena u stalni angažman u bernskoj operi. U Bernu je ostala tri godine, pjevala je dvadeset tri premijere, između ostaloga glavnu ulogu Salome, u istoimenoj operi Richarda Straussa. Po tome će postati planetarno poznata. Bahrija Nuri Hadžić vraća se u Beograd gdje ponovo pjeva Salome. Primljena je kao zvijezda. Bila je visoka i lijepa žena.

Miljenko Jergović, opsednut Bahrijom, piše: „Dvije godine nakon tragične smrti velikana ekspresionističkoga glazbenog teatra Albana Berga (umro je od trovanja krvi, nakon uboda komarca), drugoga travnja 1937. u Zürichu održana je premijera njegove nedovršene opere “Lulu”, po libretu Franka Wedekinda. Glavnu ulogu pjevala je Bahrija Nuri Hadžić, a u publici su sjedili Thomas Mann, Darius Milhaud, Conrad Beck, Pietro Mascagni… Tako je u jednome od rodnih mjesta evropske avangarde, u Zürichu, na događaju koji će biti upisan u povijest suvremene glazbe i teatra, kao jedan od njezinih vrhunaca, oduševljeni publikum klicao jednoj beogradskoj muslimanki, rođenoj u Sarajevu, od hercegovačke loze…“

U Zürichu je pjevala Salome u povodu sedamdeset petoga rođendana Richarda Straussa, a tom prilikom dirigovao je sam kompozitor koji je izjavio da je Bahrijino pjevanje zapravo “Salome koju je čekao trideset pet godina”.

U II svjetskom ratu Bahrija Nuri Hadžić je prestala pjevati. Udala se za poznatoga beogradskog hirurga. Novinar Miloš Jevtić uradio je jedan značajan intervju sa Bahrijom Nuri Hadžić kojom prilikom je govorila o svom životu i karijeri.

Bila je zvijezda u vrijeme kada mediji nisu imali značaj kao danas. Umrla je 1993. godine kada je goreo Balkan. Kako li se osjećala tada, u starosti?

Vjerovatno da nigdje ne postoji tonski zapis njezina glasa. Ili možda postoji, ali još uvijek nije pronađen u arhivama…

Pošta BiH štampala je jednu markicu sa njenim likom.