Palestina

“Jedan i po metar ćefina”
Razlijegao se glas
Srušenim gradom

Ubili su te. Meni.
Svim drugima neuporedivo manje
A i njima ipak
(No mnogi ne znaju)
Kazao si
Bit ću ljekar kad porastem
Bit ću razlog da ne boli
Ljudima da pomažem
Kao Muhammed Mashally
A ja ti govorila da
možeš mišljenje i promijeniti
Podržat ću te svakako
Imaš tek 3 godine
Još se jasno sjećam
Kako sam zalogaje birala
Dok si mi u utrobi rastao
Zbog tebe
I kosti mi se razdvajale
Uz vrisak i osmijeh
Kad sam te rađala
I noći moje neprospavane
Da nahranim i ušuškam te
Uspavanko moja. Sine!
A ubili su te. Meni.
Tek tako…

“Dva metra ćefina”
Razlijegao se glas
Srušenim gradom

Ubili su je. Meni.
Više meni nego ikom drugom.
Jer od cijele porodice
Jedina sam među živim.
A sestra moja
Tek je počela u školi raditi
Svim đacima da bude mati druga
Njena je želja.
Sad
Umjesto vjenčanice
Bijeli ćefin oblači
Nju su ispod ruševina očeve kuće
Dio po dio izvlačili.

“Dva i po metra ćefina”
Razlijegao se glas
Srušenim gradom

Ubili su ga. Meni.
Meni više nego ikom drugom.
Moj prvi žar u očima i nemir u srcu
Moju odjeću po kojoj se krojih
Jer sam i ja njemu odjeća bila.
Pristajanje moje pred svetim slovom
Za život, za sreću i žalost,
zdravlje i bolest, za smrt.
Te zvjeri su mu organ po organ vadile
I vratile ga kao ljušturu na našu zemlju.

“… metra ćefina”
Razliježe se neprestano glas
Srušenim gradom

Kažu da su po svijetu neke šetnje
da se pomogne nama
da prestane ubijanje
Oni što bi mogli – neće
Oni što ne mogu – htjeli bi
Tu je aplauz od jecaja jači
A ovdje ostaje sve isto.

…
Ćefin i glas
U srušenom gradu

Vraćam se sa mezarja
Vodim sa sobom jednu
djevojčicu
Djevojčicu s jednom šakom
(povređenu su joj bez anestezije amputirali)
I takva
Grobove roditelja je grlila
Nema nikog svog više
Njenu su majku buldožerom smrskali
A brat joj je u majčinoj utrobi bio
Spreman da ugleda ovaj svijet.
Ona cijelim putem istu mudrost ponavlja:
Gaza jednima za rane štit
A drugima povez preko očiju.

Amela Halilović