Ja, Admira Mostarac

Osnovno i srednje obrazovanje završila u Ulcinju u Crnoj Gori. Strukovne studije Poslovne informatike završila u Užicu, a nakon toga zvanje diplomirani inženjer menadžmenta u IT stekla na Fakultetu za menadžment Univerziteta “UNION-Nikola Tesla” Novi Sad. Usavršavala se na više seminara i eminentnih akademija u zemlji i inostranstvu. Radila različite menadžerske poslove u privatnom sektoru. Od marta 2011. godine zaposlena u Domu kulture gdje je prvenstveno bila raspoređena na radnom mjestu koordinatora programa, potom je poslove grafičkog urednika obavljala od 2014. zatim obavljala i poslove urednika muzičkog programa. Tokom rada u ovoj ustanovi doprinjela između ostalog afirmaciji i očuvanju bošnjačke kulture i baštine kroz različite programe. Inicirala i realizovala mnogobrojne značajne projekte u oblasti kulture i društvenog života u opštini Prijepolje. Trenutno obavlja funkciju vršioca dužnosti direktora Doma kulture Prijepolje.

Ime i prezime: Admira Mostarac

Datum i mjesto rođenja: 27. februar 1986.godine u Prijepolju

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Kraj mora. Kraj mojih ljudi.

Koju osobu najviše cijenite: Roditelje!

Grad u koji želite ponovo otići: Imala sam tu sreću da odrastem u jednom gradiću kraj mora i nesreću da ga napustim. Njemu se uvijek rado vraćam. Svim ostalim gradovima je dovoljan jedan odlazak.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Morske plodove, italijansku kuhinju i maminu pitu. Kakav kontrast kuhinja! 😀

Kome najviše vjerujete: Bogu!

Gdje se najbolje odmorite: U sebi. Mjesto nije bitno! Odmor je tamo gdje je mir a njega nosimo sa sobom i u sebi!

Najbolji dan u životu: Bilo je bezbroj boljih dana ali ne želim sebi da dozvolim da vjerujem da mi se najbolji dan dogodio! Čekam…

Posljednja laž na koju ste nasjeli: U trenutku u kom otvorite oči i prestanete da sebi uzimate sebe za primjer u odnosu na druge, sve što vas okružuje postaje vidljivije pa i laž! Zbog sebe sam oprezna i učim se mudrosti. Svakodnevnica je preplavljena sitnim lažima i svi povremeno nasjednemo na njih! Krupne ipak ne prolaze!

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Veoma. Koliko privatno, toliko i poslovno su mi izuzetno korisne. Brzina protoka svih informacija kroz društvene mreže zasigurno prevazilazi i najuticajnije medije. Stoga je potpuno razumljivo što većinskim djelom ljudi sve informacije traže upravo na tom mjestu ali nam služi i da uz veštine digitalnog marketinga postanemo vidljiviji čime god da se bavimo. Rad ustanove koju vodim direktno je vezan za promocije.

Najljepši poklon koji ste dobili: Život!

Omiljena životinja: Osim mog psa Don-a, ptice! Apsolutno sve!

Omiljeni muzičar ili bend: Uho mi najviše voli kada babo zapjeva. Niko ljepše ne pjeva od onog kome se taj san nije ostvario. Takav se ne trudi da se dokaže već emociju pretopi u vokal a to je baš sevdah!

Omiljeni pisac: Enes Halilović!

Posljednja knjiga koju ste pročitali: MEHO – Almin Kaplan.

Omiljeni filmski lik: Frida. Hrabra, jaka i izdržljiva!

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Zasigurno sam većinski dio djetinjstva ostavila na terenu. Košarka mi je ostala kao jedan nedosanjani san. Svake utakmice se dobro sjećam kao i onih ljutitih izraza mog trenera koji me naučio da nikada ne odustajem! Ali još uvijek teško podnosim poraz!

Tim za koji navijate: Tokom djetinjstva sam navijala za Partizan samo zbog toga što mi je najbolji drugar bio strastveni Delija! Međutim, Partizan me kasnije razočarao a sada ja neću razočarati „moje“ i biću lokalpatriota kao i uvijek u svemu – FK „Polimlje“ , KK i ŽKK „Mileševac“.

Omiljena narodna izreka: Za zlato rđa ne prijanja!

Koje pitanje najviše mrzite: Sva pitanja i konstatacije koja se tiču lično moje intime!

Vaša najveća nada: Ljubav!