Nusret Nicević: O, DJEČAČE, O, JUNAČE

Jadi jadni, čovječanstvo naše, svaka kapa takvom gadu paše;

Bljuje bedu i odgaja  nečast, udara jak na slaboga, veliki na nejač.

Prodale se države i vjere, prodala se carstva i nevjere

Nadjačalo  divljašvo nad ljudskim, nadvladale rospije nad muškim.

Eto to je slika mog svijeta, eto to je život bez nijeta.

A ti dole, nesrećni dječače, ti što čekaš od drugoga spasa,

Ispravi se neće dovijeka gorjet baklja krvničkoga carstva.

Oslobodi zarobljenu dušu, ti  što  svijet prodaste  za džaba,

Idi putem slobode i svjetla,  idi putem ti Božjega raba.

Nevolje će  mnoge potrajati i u njima krvnika će biti,

Neće oni znati se kajati, ali strah će u  svom srcu kriti.

Zato kreni  ti putem slobode,  ne kori se i nikad ne predaj,

Već podigni čisto čelo tvoje i u zvijezdu jasnu svoju gledaj.

Nebo će ti odgovore dati, ne dolazi radost prvog  dana,

Trebaš mnoge noći iščekati dok ne svane  sloboda satkana

Da zaliječi srca razorena, svako tužno uplakano oko,

Da odvoji nečast od insana,  da zaroni u zvijezde duboko.

Nemoj gubit nadu, o dječače, što se budiš uz zvuke granata,

Razne će ti muke darivati, al ne mogu razorit junaka

Što na pola oka  sanak snije,  i tumara pod kapom nebeskom,

Što se druži sa tugom i bolom  mjesto knjigom i tananom sveskom!

Mi smo slabi, slabi do beščasti, ne možemo ni sebi pomoći,

Ne zamjeri,  oprost nama dadi, da možemo izać iz ponoći.

Ne zamjeri ti silni  dječače, što se viješ iznad naših glava,

Mi smo slabi, nek te nebo prati,  do slobode, do Sudnjega dana.