Kultura

Besim Habibović-Poezija

Sadržaj je dio projekta "Ja tebi riječ-ti meni reč" i podržan je od strane Kabineta Ministra za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost

IMENIK

 
 
 
Iz imenika telefona
ne brišem kontakte
već deset godina
 
iako nekih ljudi više nema.
 
listajući abecednim redom
zastanem na tren
kao narandžasti bus na 
usputnoj stanici
 
i tada bivaju više od imena.
 
tu su oni rame uz rame
sa onima
koje svakog časa mogu pozvati.
 
 
                   *    *    *
                            
 
Otac moga prijatelja
kad mu ahbab ispriča
o prevari neke žene
pa joj čovjek od toga
bez pameti osta,
 
reče smireno:
manje štete,
a više sekiracije nema.
 
                   *   *   *
 
Treća godina je
kako smo u novoj kući
 
i još uvijek svaki san
zbiva se 
u našem starom malom stanu 
u kom živjeh pedeset i tri puta.
 
kuća je topla, prizemna i žuta,
polegla u gnijezdu od cvijeća.
 
i u njoj je već bilo
dana za pamćenje
 
ali za san još stasala nije.
 
                    *   *   *
 
Imao je znanje veliko
o ljudima 
i gradovima
i građevinama 
I o duši ljudskoj
ponešto je znao
 
i čvrst stisak užeta imao
 
čelom zemlju blago tače 
i po jednu kap Božansku 
na dva mjesta kanu.
 
od tad prođe petsto ljeta
isti prkos 
i grč isti
I u zehru isti miris šire.
 
 
                     *   *   *
 
duboko udahnu dim duhana
cijenjeni jedan
harmonikaš stari
 
i poče priču o svom
prvom momačkom zanosu
 
kakva je bila?
 
palahaše ona 
ko star mindilj 
na pešterskome vjetru.
Rođen sam 27. 6. 1967. god.
Osnovnu školu sam završio u OŠ “Bratstvo”, a srednju, dvije godine u Gimnaziji, a dvije u Saobraćajnoj  školi. U sedmom razredu počinjem svirati gitaru, a u osmom osnivam rock band “Akt”. Svirali smo rokoteke u Gimnaziji, zatim desetak godina u Domu omladine, ljeti u Bašti doma, a zimi u velikoj sali Doma. Svirao sam mnogo i van Novog Pazara: Turska, Bosna, Slovenija, primorje, Austrija i sl. Na tim putovanjima uvijek sam sa sobom nosio po desetak knjiga jer mi ubrzo dosadi upoznavanje novih mjesta i mir pronalazim u čitanju knjiga u hotelskoj sobi. Ta ljubav prema književnosti kumovala je mojoj odluci da u 45. godini života, 2011. god,  upišem srpski jezik i knj., a uporedo i bosanski jezik i knj. Nakon toga završavam master i počinjem raditi na Internacionalnom univerzitetu ka demonstrator u nastavi (asistent). To traje 2,5 godine. Dalje, 2017. počinjem da radim u OŠ “Mur”, 3 godine, nakon toga 3 godine u Gimnaziji da bih se prošle godine vratio u OŠ “Mur” gdje i sada radim. Povremeno pišem. Trenutno radim na jednom romanu, imam i tridesetak pjesama i nekoliko (za sada) priča.
Oženjen sam i roditelj jedne ćerke i jednog sina.

Slični članci

Back to top button