Kultura

DVIJE PJESME BESIMA HABIBOVIĆA

 
u žurbi
dok grabim kroz grad
sličim vozaču sličuga
 
sa terase kafića
školski drug
uz topao i drag osmijeh
pozva me na piće
 
odbih poziv kurtoazno
govoreći kako žurim
da plaćam račune
 
istoga dana
pred sami akšam
neko javi
s vješala skinuto je
tijelo jedno modro.
 
 
  *   *    *
djeca naša stasavaju i
sve češće
zatičem na sebi
poglede iznevjerenih
ovaj svijet,
kažu,
nije onaj za koji nas pripremaste majka i ti:
usitnjenih dahova i
pognutih glava
prteći kroz vazduh gusti
sunca zračak krademo.
na prstima koračamo,
sklanjajuć se s puta
zlotvoru sa svitom što grad gazi.
i svaki put kad zavapi pest,
glas pobaci krik.
da ste nam bar mali
nagovještaj dali.
Rođen sam 27. 6. 1967. god.
Osnovnu školu završio sam u OŠ “Bratstvo”, a srednju u Gimnaziji i u Saobraćajnoj  školi. U sedmom razredu počinjem svirati gitaru, a u osmom osnivam rock band “Akt”. Svirali smo rokoteke u Gimnaziji, zatim desetak godina u Domu omladine, ljeti u Bašti doma, a zimi u velikoj sali Doma. Svirao sam mnogo i van Novog Pazara: Turska, Bosna, Slovenija, primorje, Austrija i sl. Na tim putovanjima uvijek sam sa sobom nosio po desetak knjiga. Ta ljubav prema književnosti kumovala je mojoj odluci da u 45. godini života, 2011. god, upišem srpski jezik i književnost, a uporedo i bosanski jezik i književnost. Nakon toga završavam master i počinjem raditi na Internacionalnom univerzitetu ka demonstrator u nastavi. To traje 2,5 godine. Od 2017. do 2020.  radio sam u OŠ “Mur”, a nakon toga 3 godine u Gimnaziji, da bih se prošle godine vratio u OŠ “Mur” gdje i sada radim. Trenutno radim na jednom romanu, a pišem i pjesme i kratke priče.
Oženjen sam i otac sam dvoje djece.

Slični članci

Back to top button