Ja, Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić je objavio pjesme, priče i putopise u preko 110 bosanskohercegovačkih i regionalnih časopisa, listova, magazina, portala i fanzina. Autor je devet knjiga, antologiziran za pjesme i priče, recenzent je i predstavljač brojnih publikacija. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Primio je nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), «Fondacije za izdavaštvo» (za najbolju knjigu), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), «Marko Martinović Car», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče). Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu «Lapis Histriae», a jednom za bosanskohercegovačku nagradu «Musa Ćazim Ćatić». Radi kao ljekar u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih nauka i redovni profesor Univerziteta u Tuzli. Oženjen, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
Ime i prezime: Omer Ć. Ibrahimagić
Datum i mjesto rođenja: 1968. Tuzla, Bosna i Hercegovina
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Ne koristim ga. Posjedujem mobilni telefon, ali mobilni telefon ne posjeduje mene.
Koje osobe najviše cijenite: Roditelje, koji su me podigli. I suprugu, majku blizanaca koje podižemo.
Grad u koji želite ponovo doći: Moja Tuzla, kada negdje odem na kratko ili na dugo.
Jela koje biste mogli jesti svakog dana: Tarhana / Kajmačnica.
Kome najviše vjerujete: Svojim očima (a i to sve manje pošto klizim iz mladosti, ha, ha ha…).
Gdje se najbolje odmorite: Na Konjuhu. Pored Krivaje. U Rovinju. I u zajedničkom krevetu kada je posteljina taze promijenjena. Nekada davno, u Hercegovini (Vitina i Ljubuški).
Najbolji dan u životu: Više ih je, na svu sreću, pa sam počašćen sjećanjima. Brojniji su u mojoj daljoj prošlosti. Spisak bi bio predug pa samim tim i nečitljiv za današnjeg čitaoca.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Jutros, u pekari. Da je hljeb od jutros.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Baš onoliko koliko sam neaktivan.
Najljepši poklon koji ste dobili: Blizanci, za sada. Za dalje – vidjećemo.
Omiljena životinja: Grlica (Gugutka / Kumrija).
Omiljeni muzičari ili bendovi: Besim Smajlović (ex „Terusi“ i „Rulet“) / Darko Rundek / Chris Rea. Od bendova: VIS „Indexi“ / „Partibrejkers“ / „Film“ / „Električni orgazam“.
Omiljeni pisci: Zulfikar Zuko Džumhur / Mile Stojić / Marko Vešović. A moja Tuzla ima sijaset dobrih, ali poprilično skrajnutih (Sarajlić, Ešić, Đedović, Kabil, Imamović, Alić, Hasić, Iličićka i Šehabovićka, Dva Ibrahimovića, Dva Alispahića, Dva Tupkovića, Dukić, Salihović, Pargan, Saletović, Vranješ, Mešić…).
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Moja, „Memento vivere“ – provjera prije štampe. Trenutno po prvi put čitam „Sjeme sjemenki“ Neve Lukić, a ponovno čituckam „Pjesmovite priče“ Nijaza Alispahića i „Dnevnik jednog penzionera“ Miljenka Smoje.
Omiljeni filmski lik: Robert Roy MacGregor.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: XIV zimske olimpijske igre u Sarajevu, 1984.
Tim za koji navijate: Sportsko društvo „Sloboda“ iz Tuzle.
Omiljena narodna izreka: Sit gladnog ne razumije.
Koje pitanje najviše mrzite: Ne mrzim. Ne mrzim ni pitanja drugih. Ponekada mi ne gode odgovori. I oni koji ih daju. Teško mi je kada mislim, a nemam odgovore (Cogito ergo sum).
Vaša najveća nada: Čovjek, bio i ostao, usprkos svemu učinjenom.
