Ja, Merima Handanović

Merima Handanović, rođena u Zenici, 1991. godine. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Godine 2016. objavila svoju prvu zbirku poezije „Kihoteske“, u izdanju Opće biblioteke u Zenici, a 2018. godine objavljuje svoju drugu zbirku „Sančopanteske“. Trenutno je na doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao PR i lektor u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici.

Ime i prezime: Merima Handanović

Datum i mjesto rođenja: 3.8.1991. Zenica

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: isključivo na godišnjem odmoru.

Koju osobu najviše cijenite: majku Zlatu i najbolju prijateljicu Nidžaru.

Grad u koji želite ponovo otići: uvijek Istanbul.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: skoro sve vrste salata.

Kome najviše vjerujete: Majci i najboljoj prijateljici.

Gdje se najbolje odmorite: na Eyupu, u Istanbulu.

Najbolji dan u životu: povratak u Zenicu iz ratnog Sarajeva.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Sve će biti dobro.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Na odvikavanju sam. Kontrolišem se.

Najljepši poklon koji ste dobili: Jedno prijateljstvo.

Omiljena životinja: Konj.

Omiljeni muzičar ili bend: Arsen Dedić i Doorsi.

Omiljeni pisac: A.P. Čehov i Dževad Karahasan.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Ništa lakše od umiranja“ Elvedina Nezirovića.

Omiljeni filmski lik: Meryl Streep kao Sofie (film Sofie’s choice).

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: ne pratim sport.

Tim za koji navijate: –

Omiljena narodna izreka: Oni koji biraju utrte pute, ne pale svjetla onima koji dolaze.

Koje pitanje najviše mrzite: Kad ćeš se udati?

Vaša najveća nada: Da ću osatak svog života provesti učeći i živeći književnost.