Ilijas Dobardžić, pjesnik i ratnik

Rođen je 1909. godine u Bijelom Polju kao najmlađi sin Derviša i Elmaze, rođene Resulović. Potiče iz poznate trgovačke porodice. U Bijelom Polju  završio je osnovnu školu završio, a Trgo­vačku u Sarajevu. Od rane mladosti pisao poeziju i objavljivao u mnogim jugoslovenskim časopisima između dva svjetska rata.

U Sarajevu je 1930. objavio zbirku stihova „Pesme niz dolove“, a pisao je prozu, književnu i likovnu kritiku. U aprilu 1941. godine seli se sa porodicom iz Bijelog Polja u Sa­rajevo. U ratnim godinama angažuje se oko izbjegli­ca iz istočne Bosne i pomaže oko njihovog smještaja i preživljavanja. Povremeno piše i objavljuje u listovima i časopisima. Odmah po oslobođenju Sarajeva (1945) nestaje pod još uvijek nerazjašnjenim oko­lnostima.

Po kazivanju Čamila Sijarića, Ilijas Dobardžić se priključio partizanima i pogi­nuo u sjevernoj Bosni prilikom nabavke namirnica za partizansku jedinicu.

Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi
 što caruje u zabludama,
 Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi
 što caruje u zabludama,
 što nad njim se krik prolama.
 Putujemo kao čergaši od sela do grada,
 puni nam džepovi ispisanih pasoša, srce jada,
 a život nam je strašan u skitanju!
 Jutros sam zalio korita suzama,
 poslednji put sam pomilovao nekadašnja
 pojila,
 zavriskala je majka krikom što prolama
 i mlekom što me je dojila,
 molila je da poljubim i zemlju i travu.
  
 Putujemo, tamo je Anadolija…
 Zemlja puta daleka,
 bolna me misao i strepnja tamo čeka,
 da umrem željan
 za rekom,
 za rodom,
 za plodom,
 za zemljom što me,
 krikom do neba
 da ostanem zvala.