Ja, Fahredin Šehu
Pjesnik, književnik, esejist i nezavisni naučni istraživač na polju svjetske duhovne baštine i sakralne estetike. Rođen u Orahovcu. Diplomrao na katedri za orijentalistiku, ima zvanje profesora orijentalnih studija stečeno na Prištinskom univerzitetu. Autor dvadesetak knjiga. Bavi se kaligrafijom. Njegova poezija je prevedena na više od dvadeset jezika.
Ime i prezime: Fahredin Šehu (alb: Fahredin Shehu).
Godina rođenja: 1972.
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Sada je to nemoguće. Ja nemam formulu za to. Zavisnost koju smo svi stvorili, bilo razgovori, dopisivanja, socijalne medije itd., sve je to način za odvraćanje pažnje. Strah me da ćemo se za koju deceniju pretvoriti u Cyborge.
Koju osobu najviše cijenite: Moju majku.
Grad u koji želite ponovo otići: Puno lijepih gradova, počevši od Beograda do Aleksandrije i Isfahana.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Ovo je teško pitanje. Veliki sam gurman, vješt sam u kuhinji i ne stidim se toga. Maltene svakog dana istrazujem nešto novo i tanjir mora da bude raznobojan.
Kome najviše vjerujete: Supruzi… da nije nje, ne bih bio pun slobode u stvaralaštvu i djelanju. Ona se brini najviše o djeci tako da ja mogu više raditi i stvarati – pisati, slikati…
Gdje se najbolje odmorite: U Orahovcu, na početku proljeća kad rascvjetaju vinogradi i puštaju opojan miris, i kad rascvjeta bagrem, tad je blaženstvo i nadahnuće.
Najbolji dan u životu: 19. juni 2008. kad se rodila Tamara i 29. juni 2009. kad se Reis rodio.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Svakog dana me lažu. Lažljivci su inventivni. Taman naučim jednu laž i stvorim mehanizam odbrane, pojavi se novi maher i slaže me vješto kao niko drugi.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Mnogo za moje godine.
Najljepši poklon koji ste dobili: Knjigu/fotokopiju Picatrix- Masslama al Maghritija koju mi je donio iz Londona prijatelj mog djeda čije ime nosim.
Omiljena životinja: Pas. Imam prepametnog Maltessera koji je stalno uz mene.
Omiljeni muzičar ili bend: Što se muzike tiče, imam prefinjen ukus, nadam se da je tako. Cigarete i muzika su jedine droge koje koristim. Najvise slušam Arvo Part, Peter Gabriel, Led Zeppelin, Placebo, persijski santur uvek dok slikam duhovnu muziku, počevši od Pavla Aksentijevića, sufi muziku pa do tibetanskih pojeva.
Omiljeni pisac: Ako mi se dozvoli, pošto ne mogu da se odlučim za samo jednog, dajem nekoliko mojih omiljenih: Milorad Pavić i Filip David sa Balkana, pa onda Rumi, Hafez, Yunus Emre, William Blake, Khalil Gibran.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Čitam simultano tri do četiri knjige, to su: Gnosis od Boris Mouravieff, Homo Deus – Yuval Noah Harari, Knjiga Mirdadova – Mikhail Naimy.
Omiljeni filmski lik: Neo iz Matrixa.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Ne pratim sport, prosto ne stižem.
Tim za koji navijate: Ne navijam.
Omiljena narodna izreka: Gost je vladar u kući.
Koje pitanje najviše mrzite: Kad će iduća knjiga? Koji su vaši budući projekti? To me zamara. Nikad ne mogu unaprijed isplanirati šta je sljedeće. Pratim svoj kreativini impuls i neprestano nešto stvaram, prema tome – nikad ne znam šta je sljedeće.
Vaša najveća nada: Da čovječanstvo jednom i zauvijek sazri i shvati da smo kratkovječni i da ćemo jednog dana shvatiti da su ljubav i dobrota najbolji aspekti života.