Ja, Enver Muratović

Enver Muratović, objavio nekoliko knjiga poezije. Govori za Kazaljku…

Ime i prezime: Enver Muratović

Datum i mjesto rođenja: 18. mart 1978. Rožaje.

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Uz knjige, šetnju i nekoliko kutija antidepresiva.

Koju osobu najviše cijenite: Poštenu!

Grad u koji želite ponovo otići: Sarajevu i Beogradu se uvijek rado vraćam!

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Lisnata tijesta.

Kome najviše vjerujete: Bogu, apsolutno, a zatim sebi – djelimično!

Gdje se najbolje odmorite: U svojoj kući.

Najbolji dan u životu: Dan rođenja!

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Glasaj za nas, nećeš se pokajati!

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Previše, nažalost.

Najljepši poklon koji ste dobili: Troje djece od Boga!

Omiljena životinja: Mačka.

Omiljeni muzičar ili bend: BB King, Erik Klepton, Arsen Dedić…

Omiljeni pisac: Rejmond Karver, Bukovski…

Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Čekajući Turke“ Zehnije Bulića.

Omiljeni filmski lik: Lijepi Džoni (uloga Mikija Rurka).

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Finale Lige Šampiona Milan-Liverpul, Istanbul 2005.

Tim za koji navijate: „Ibar“.

Omiljena narodna izreka: Ko ne zna na orahu, ne zna ni na tovaru!

Koje pitanje najviše mrzite: Zašto pišete?

Vaša najveća nada: Da ću lagano preći preko Sirat-ćuprije!