Ja, Amina Kuč

Studira na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Objavila tri zbirke pjesama: ,,Duša od stakla“, ,,Izgubljeno pletivo“i ,,(Sve)mir na papiru“. Dobitnica je brojnih književnih priznanja između ostalog prve nagrade na Desankinim majskim danima u Valjevu i nagrade Mladi heroj Crne Gore u oblasti umjetnosti i kulture.

Ime i prezime: Amina Kuč

Datum i mjesto rođenja: 10.07.2000., Rožaje, Crna Gora

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Zamislite svoj život tih sedam dana. Imate više vremena za sebe. Uradite sve ono što odlažete. Prošetajte, posjetite svoje voljene, razgovarajte sa njima oči u oči i zagrlite ih. Onima koji su daleko pošaljite pismo ili razglednicu, oduševiće se! Pođite sa drugaricom u šoping, usput kupite novine i budite informisani. Putujte i uživajte u mjestima koje ste gledali samo na instagramo. Čitajte, čitajte, čitajte i jedite puno čokolade.

Osoba koju najviše cijenite: Pitanje koje svaku osobu vraća korijenima. Naravno da je osoba koja se najviše cijeni ona koja je neumorno prisutna, koja bezuslovno voli i pruža. Mama.

Grad u koji želite ponovo otići: Definitivno, Amsterdam.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Palačinke.

Kome najviše vjerujete: Živimo u vremenu tehnologije. Kada se prijatelji ne stiču nego jednim klikom dodaju. Ako imate porodicu i jednog ili dva prijatelja uz sebe, onda ste srećni i imate kome da najviše vjerujete. Osim toga, svom šestom čulu, svojoj katarzi. Svojoj poeziji.

Gdje se najbolje odmorite: Kod sebe sam otkrila i ljubav prema prirodi. Ljubitelj sam mirnih mjesta, gdje mogu da isključim sva svoja čula i prepustim se uživajući u savršenosti prirode.

Najbolji dan u životu: Hmm…dan kada je moja prva zbirka pjesama ugledala svijetlo dana.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Suprotnosti se privlače.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Puno. Posebno u trenucima dokolice volim da provodim vrijeme na telefonu. Osim toga, na mrežama sam povezana sa osobama koje se bave umjetnostima, pa često komuniciramo i razmjenjujemo mišljenja.

Najljepši poklon koji ste dobili: Pero.

Omiljena životinja: Bijela mačka.

Omiljeni muzičar ili bend: To se vremenom mijenja. U posljednje vrijeme njaviše slušam britanskog pjevača Sam Smita. A ne mogu da ne pomenem i Arsena Dedića čijim se pjesmama uvijek vraćam.

Omiljeni pisac: Meša Selimović ili možda Kafka.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Stranac”, Rade Šerbedžija.

Omiljeni filmski lik: Hilari Svank.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Olimpijske igre u malom, Podgorica.

Tim za koji navijate: Ne navijam.

Omiljena narodna izreka: Čovjek je čovjeku čovjek.

Koje pitanje najviše mrzite: Primjećujem da mi se ne dopada kada me neko pita za omiljenog pjesnika ili pisca, a to je ujedno najčešće pitanje koje dobijam. Naime, smatram da svi oni vrijede podjednako i da svi oni imaju nešto posebno što ih izdvaja, ali i ujedinjuje kao jedno društvo.

Vaša najveća nada: Želim da se ostvarim jednog dana kao uspješna žena, kao akademski građanin, kao ostvarena pjesnikinja. Pored toga, moja najveća nada i najveća želja je mir svuda u svijetu. Da Istok konačno dočeka svoje sunce. Da nijedno dijete više ne ispusti suzu zbog nekoga i da nijedno dijete više ne bude gladno i boso. Da učinimo nešto za one koji tek dolaze. Kao pjesnikinja više pjesama posvećujem čovječanstvu nego sebi, a doista, u djeci se obnavlja i čisti rijeka čovječanstva.