Ja, Amina Bulić

Magistrirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu s temom “Osnovni elementi italijanskog neorealizma u filmovima Vittorija de Sice”. Za uspjeh tokom prvog i drugog ciklusa studija dvaput je nagrađivana priznanjem “Zlatna značka” Univerziteta u Sarajevu. Zamjenica je glavne urednice web časopisa za kratke književne forme “Fragment”. Živi i piše u Sarajevu. Objavljuje naučne radove, eseje, književnu i filmsku kritiku kao i književnoumjetničke tekstove i književne prijevode s italijanskog jezika.

Ime i prezime: Amina Bulić

Datum i mjesto rođenja: 30. juli 1991. godine, Zenica (BiH)

Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Zamišljam da bi za ostvarivanje jednog takvog poduhvata nužan bio utopijski ili distopijski scenarij. Prva opcija podrazumijevala bi povratak u period koji je prethodio digitalnoj eri, ekpanziji masovnih medija i kanala masovne komunikacije, što u biti manifestira utopijsku težnju za prošlošću. S druge strane, pretpostavimo kakav distopijski kontekst u kome intervencijom neke više (metafizičke ili mehaničke) sile bivamo lišeni plodova koje je tehnološki napredak polučio. Oba pretpostavljena slučaja čine mi se jednako nevjerovatnim, mada ovaj potonji posjeduje izvjesni potencijal za ostvarivanje u budućnosti – ko zna. Stoga se kao najrealnija opcija nadaje čvrsta odlučnost i jak karakter, dakako uz razuman motiv za detoksikaciju i dekontaminaciju od mobilnog telefona i imerzije u uznemirujući svijet sudaranja i stapanja fikcije i fakcije.

Koju osobu najviše cijenite: Roditelje, podjednako najviše.

Grad u koji želite ponovo otići: Prag. Posjetila sam ga u zimskim mjesecima. Silina studeni koja mahnito prodire kroz slojeve odjeće i oštrina vjetra s Vltave ostala je upisana u mojim kostima stegnutim hladnoćom daška “sjevera”. Voljela bih mu se vratiti i doživjeti ga pripitomljenog proljećem ili ljetom. No, u bilo koje doba godine ga posjetili, Prag je raskošan u ljepoti svoje arhitekture, historijskog naslijeđa i obličja “muzeja na otvorenom” te je u kulturno-historijskom smislu semantički obremenjen kao topos rođenja književnog velikana Franza Kafke.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Ne vjerujem da postoji takvo jelo. Jednolična i monotona ishrana odrazile bi se na druge razine moje svakodnevice, najprije bi utjecale na moje raspoloženje.  Promjene podstiču kreativne procese i glad za spoznajom u svim segmentima egzistencije, pa tako i u kulinarstvu i gastronomiji.

Kome najviše vjerujete: Porodici.

Gdje se najbolje odmorite: U snu. Kad um povrati jasnoću i fokus, s tijelom se lahko dogovoriti.

Najbolji dan u životu: Dan kada sam postala majka, ali i svaki naredni ispunjen mirom, blagostanjem i zdravljem mojih najmilijih.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: “Korona virus će ’proći’do ljeta.” Svesrdno sam se nadala da će se ova tvrdnja prometnuti u istinu, no ljeto je skoro na izdahu, a virus je, prema tvrdnjama stručnjaka, bukirao aranžman i za narednu sezonu.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Više nego što bih to željela. Zarad mentalnog zdravlja i duševnog mira trudim se značajno smanjiti tu aktivnost koja često predstavlja svojevrsan oblik relaksacije kroz eskapizam u sajber-svijet no još češće dovodi do mentalne otupljenosti, rezignacije i alijenacije od pojavnog svijeta. Mislim da me sveopća sluđenost virtualne stvarnosti manifestirana propagiranjem znakova ispražnjenih od značenja, glorificiranjem simulakruma i surogata života, rafalno medijsko izvještavanje o brojkama oboljelih i umrlih od virusa te poplave lažnih vijesti, njihovo neselektivno i neprovjereno plasiranje čitaocima nagnalo da se što kraće zadržavam na socijalnim platformama.

Najljepši poklon koji ste dobili: Knjiga – najbolji poklon koji mogu dobiti.

Omiljena životinja: Mačka.

Omiljeni muzičar ili bend: Postoji nekolicina svevremenih kompozicija koje su  u dosluhu sa estetskim zahtjevima za koje očekujem da budu ispunjeni kada je riječ muzici kao umjetnosti, no ne mogu reći da imam “omiljenog muzičara” ili “omiljeni bend”.

Omiljeni pisac: Budući da, iz mnogo kompleksnih razloga koji bi u moj odgovor prizvali i uvukli diskurs kritike, teorije i filozofije književnosti, što bi prijetilo da se moj odgovor oduži na jedan duži esej, ne mogu odlučno ustvrditi samo za jednog pisca kako mi je omiljeni, spomenut ću, pak, jednog bh. književnika kroz labirinte čijih romana je čisti čitateljski užitak šetati – Irfan Horozović.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Granice tumačenja”, Umberto Eco.

Omiljeni filmski lik: Bruno Ricci, maloljetni sin Antonija Riccia iz filma “Kradljivci bicikla”. Lik Brune izvorište je s kojeg se napajate iskonskom empatijom i humanošću.

Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Svjetsko prvenstvo u atletici 2007. godine u Osaki. Pamtim ga po nastupu dvaju omiljenih atletičarki Blanke Vlašić i Jelene Isimbajeve i euforičnoj atmosferi nadmetanja koja je rezultirala time da je svaka u svojoj disciplini osvojila zlatnu medalju. To su žene čijoj sam se snazi, umijeću, trudu i uspjehu divila i zdušno sam ih bodrila. Atletske discipline najprijemčivije su mi sportske forme, pretpostavljam da je to iz razloga što je u atletici direktan fokus na pojedincu, mogućnostima i granicama pregnuća njegova uma i tijela. U tim disciplinama sportist / sportistkinja u neposrednoj je konfrontanciji s preprekom, ciljem i samim sobom. Ispituje, osvaja i ruši granice, rekorde – svjetske i vlastite.

Tim za koji navijate: Vjerovatno se iz prethodnog odgovora da zaključiti da navijam za individe, za timove baš i ne. Jednostavnije se poistovjećujem s jedinkama nego s timovima.

Omiljena narodna izreka:  “Sit gladnom ne vjeruje.”

Koje pitanje najviše mrzite: “Šta ima?” Provocira me njegova koncizna opširnost, neintrigirajuća općenitost i neinventivnost. Tom pitanju nije imanentan stepen bliskosti između adresanta i adresata. Možda je u tom smislu još više poražavajući odgovor koji najčešće slijedi nakon njega – “Nema ništa.”  Ima li ispraznije komunikacije i protraćenijeg vremena u susretu čovjeka s drugim čovjekom? Istini za volju, upravo zbog takve svoje prirode, protoka i upotrebe u svakodnevnim govornim praksama, nerijetko može poslužiti kao zamjena za pozdrav, usputno pridavanje pažnje, davanje do znanja da ste određenu osobu primijetili i njeno prisustvo uvažili jer ga možete uputiti bilo kome, čak i onom koga uopće ne poznajete.

Vaša najveća nada: Vjera.