HAFIZ: U VREMENU TEŠKOM
Mir dvaju svijetova u dvije riječi ove:
Uljudno s tuđinom, srca prisnim plove.
…
Ne daj, o hafize, da vijek ti uzalud prođe,
Iskoristi svaki časak koji dođe.
…
Ko god hoće nek uđe, šta god hoće nek kaže,
U nas nema oholosti, laskanja i laže.
…
O, ti, za kog vele da činiš dobro svemu gradu,
Čudi me da ne vidiš bijednike u radu.
…
Juriši od druga došli mi do guše.
Taj posljednji juriš dal je korijen tmuše?
…
Ne idi crnom mudrijašu na kapiju,
Jer riznice milja u tebi se kriju.
…
Sad kad sam ti blizak nek me milost slijedi,
A kad budem zemlja šta kajanje vrijedi.
…
Da idem! O, kuda? Šta da radim, da snivam?
U vremenu teškom ja već mrtav bivam.
…
Prijatelj mi svaki ima šta god želi,
A sirotog hafiza dugovi pojeli.
…
Pisah ove riječi kako drugi ne bi,
Iz svoje dobrote čitaj ih po sebi.
…
Hafiz Šemsuddin Muhamed Širazi (1320 – 1389 ) čuveni je liričar persijske književnosti i možda najpoznatiji persijski pjesnik u svijetu. Porijeklom je iz sela Kuban Kod Isfahana, iz pokrajine Širaz. Otac mu je bio trgovac koji je rano umro ostavivši tri sina. Hafiz je kao najmlađi dat komšiji na izdržavanje. U mladosti je naučio Kuran napamet i dobio titulu hafiza, a poznavao je akaid, tefsir i arapski jezik. Iznimnim pjesničkim darom stekao je naklonost mjesnih prinčeva; neko je vrijeme radio kao dvorski pjesnik i učitelj da bi uslijed spletki pao u nemilost i bio udaljen s dvora. Persijanac Halhali i Njemac Brokelman navode da je Hafiz bio oženjen, te da mu je jedan sin odselio u Indiju. Kada je Timurlenk osvojio Širaz, uveo je veliki otkup, a na to se požalio Hafiz. Doveden je Timurlenku koji je spočitao Hafizu kako ne treba da se žali na visinu otkupa, jer je spreman da za jedan mladež djevojke iz Širaza ponudi dvije pokrajine: Samarkand i Buharu. Hafiz se dosjeti da Timurlenk aludira na jedan njegov stih, te odgovori da je baš zbog toga i osiromašio pa ne može platiti otkup. Timurlenk ga je nakon toga oslobodio obaveznog otkupa. Hafizovi se gazeli i dan danas smatraju nenadmašnim primjerima ljubavne lirike u svim orijentalnim književnostima, a izvršili su snažan utjecaj i na mnoge klasike evropske književnosti (Goetheov Zapadno-istočni divan svojevrsni je hommage Hafizu. Sahranjen je na Musali u Širazu. Zastupljen je u najpoznatijim antologijama svjetske poezije, a u njemačkom gradu Vajmaru je podignut spomenik njemu u čast. Kao izvor za ovaj prepev koristili smo Takvim Udruženja Ilmije sa sjedištem u Sarajevu iz 1964.godine gde je nepotpisani autor objavio tekst „Sociološke sentencije Hafiza Širazije“ i dao prijevod distihova čiji izvornik je „Divan Hafizi Širazi“, Istanbul, Takvimi Vekaji, 1257 (1842), str. 259. Dakle, ovo je prepev stihova na osnovu prevoda koji je objavljen 1964.
beleška: E.H.
