Ja, Alma Rizvanović
Rođena u Bijelom Polju gdje je završila osnovnu školu. Gimnaziju, društveno-jezički smjer, završila u Novom Pazaru, a osnovne studije književnosti na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Na istom univerzitetu odbranila i master rad, a angažirana je i kao saradnik u nastavi. Od 2006. godine zaposlena u OŠ ,,Vuk Karadžić“. Već drugi mandat obnaša funkciju posebnog savjetnika potpredsjednice Vlade i ministrice za kulturu sa zaduženjem za zaštitu i unapređenje prava u kulturi nacionalnih manjina.
Ime i prezime: Alma Rizvanović
Mjesto rođenja: Bijelo Polje
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Nikako, mislim da ne bih znala ni šta sa rukama, ni šta sa mislima.
Koju osobu najviše cijenite: Mog rahmetli oca, jer zbog njega i dalje vjerujem da superheroji postoje.
Grad u koji želite ponovo otići: Istanbul, vođena onim Lamartinovim da ukoliko bih imala prava na samo još jedan pogled u životu, uputila bih ga ka Istanbulu.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Pita zeljanica moje majke.
Kome najviše vjerujete: Svojoj intuiciji.
Gdje se najbolje odmorite: U kući mojih roditelja.
Najbolji dan u životu: Dan kada sam smogla snage da jasno kažem NE predrasudama.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Ovo je čaj koji topi vaše kilograme.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Onoliko koliko traje ispijanje prve jutarnje kahve.
Najljepši poklon koji ste dobili: Školjka, poklon sina sa prvog samostalnog ljetovanja.
Omiljena životinja: Svaka ona koja je na pristojnoj i bezbjednoj distanci.
Omiljeni muzičar ili bend: Van Gog.
Omiljeni pisac: Skender Kulenović.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Tugovanke za zavičajem, Ajad Aktar.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Fudbalska utakmica u Tuluzu kada je Jugoslavija igrala protiv Holandije, to je ona utakmica kad je Peđa Mijatović pogodio prečku. Od tad više ne vjerujem da najbolji uvijek pobjeđuju.
Tim za koji navijate: Odavno sport nije u mom fokusu, ali sam nekada bila vatreni navijač, košarkaškog kluba ,,Budućnost“ , to je perioda dok je igrao Vlado Šćepanović, Pajović, Radonjić…
Omiljena narodna izreka: Onaj ko ne sabira, rasipa.
Koje pitanje najviše mrzite: Ko stoji iza tebe? Zato jer su ljudi odavno zaboravili da se do uspjeha dolazi napornim radom, pregalaštvom, i znanjem.
Vaša najveća nada: Da ću uspjeti da obiđem sva mjesta o kojima sam maštala.
