Dođu tako dani…
Koračajuči stazama znanja,
obasja nas dobro u nama.
Znanje ima više lica, a još više imena.
Ima dana…
Kada neki ljudi, dođu, prođu, ne ostavljajući nikakav trag.
A nečiji tragovi,
kao šare na ćilimima,
kao tragovi dečijih stopa,
ostaju otisnuti u beskraj.
Pet života.
Pet sudbina.
A svi, sa istim ciljem i istom humanošću u sebi.
Sokacima, koji su samo njima poznati,
kroz njihova traganja,
obasjavaju staze kojima idu.
Prva staza…
Kao četkicom stvarnosti,
iskrenošću svoje duše,
posmatrajući svet iz svih uglova,
oslikavajući bajke mojih misli,
za bolje sutra, svih nas.
Druga staza…
Kreativnim perom,
kao u imaginarnom romanu dobrote.
Nevidljivim nitima Robin Huda modernog doba,
otvara granice slobodne misli.
Treća staza…
Čistoćom misli koje izviru,
bistre i vedre,
kao i njegovi Ali-pašini izvori.
Tragom knjige, pročitane za jednu noć.
Četvrta staza…
Jedan slučajan susret,
Jedan očinski zagrljaj,
gde prošlost prepliće našu sadašnjost.
Kao vakuf dobrote,
bistrinom našeg Ibra koji nosi u sebi.
Peta staza…
Znanjem i duhovitošću.
Energijom i entuzijazmom,
učeći nas ko smo…
Osvetljavajući, da smo kroz istoriju dobri ljudi.
Rukopisima naše prošlosti.
kao na razboju pletu iskreni nijet u svakom svom delu.
Koračajući kroz sadašnjost osvetljavaju put za budućnost.
Dođu tako dani…
Dođu, slučajno tako i neki ljudi.
Koji ostave trag dobrote…
