Ja, Miodrag Radović
Miodrag Radović je rođen u Beogradu. Završio Filozofski fakultet u Novom Sadu, Odsjek za srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti. Objavio je četiri knjige poezije : "Mali prilog istoriji nesreće" (Cvetnik, Novi Sad, 1996); "Zadah zla" (Prosveta, Beograd, 1999), "Čas beščašća" (Prosveta, Beograd, 2000) i "Bivši ljudi" (Prosveta, Beograd, 2006). Takođe je objavio i knjigu proze “Priče sa zapadne bande” (OKF, Cetinje, 2019). Dobitnik je nagrade “Vranac” (Karver, Podgorica, 2015) za neobjavljenu priču. Član je Udruženja književnika Srbije, Crnogorskog PEN centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
Ime i prezime: Miodrag Radović
Datum i mjesto rođenja: 1967, Beograd, SFRJ.
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Kao surogat majka.
Koju osobu najviše cijenite: Osobu ženskog pola, pogotovu zgodnu.
Grad u koji želite ponovo otići: Padova.
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Riba sedam dana, uz muziku morskih sirena.
Kome najviše vjerujete: Svojim naočarima
Gdje se najbolje odmorite: Negdje daleko.
Najbolji dan u životu: Položena vožnja iz osmog puta.
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Da demokratija podrazumjeva pravdu.
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Na kašičicu.
Najljepši poklon koji ste dobili: Rimejk djela „Evropska trulež“ od Mirka Kovača.
Omiljena životinja: Njemački bokser.
Omiljeni muzičar ili bend: Mišo Kovač, Silvana Armenulić, Oliver Mandić, Hašim Kučuk Hoki.
Omiljeni pisac: M.Krleža, M.Kovač, D.Ugrešić, L.Sepulveda, V.Nabokov.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Dnevnik 1994-1998“ Živojina Pavlovića.
Omiljeni filmski lik: Dimnjačar iz „Kapelskih kresova“ Veljka Kovačevića.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Hajduk-Zvezda i smrt Josipa Broza Tita
Tim za koji navijate: Jugoplastika, da je ima.
Omiljena narodna izreka: I tata bi, sine!
Koje pitanje najviše mrzite: Koje ste nacije?
Vaša najveća nada: Ljubav u svakom pogledu.
