XI CHUAN-PARADOKSI

STARI GRANIČNI VRH

Bez ikakva valjana razloga nastavili su hodati pošto smo mi odlučili stati.

Odlučili smo im prepustiti beskrajni vidik s vrha: neka ih zapanji.

Odlučili smo si podariti nešto kajanja, doći do goleme stijene na pola puta do vrha.

Magla je zasjela na gorski hrbat, prilagodila se dolini,

poput djevojke koja penjući se prodaje uloške za cipele kako bi se prilagodila studenom vjetru.

Odlučila je pričekati da se posljednji spusti pa da mu proda uloške:

A mi smo odlučili pričekati naše suputnike, ali i ne da trpimo njihov razgovor

o onomu što se dogodilo na vrhu.

Zaljubili smo se u svoju odluku – kad se oni spuste bit će zapanjeni.

UŽITAK

Konj dovozi kola večernjih oblaka na livadu.

Livadu mirnoće. Livadu beskraja. Livadu staklovine pomiješane s blatom.

Poput malograđanina oblake rastresam kao gnojivo,

poput seljaka žanjem urod noći.

Oko mene se širi oblak parfema, no ja sam muškarac.

Noge su mi utonule u blato, no moje tijelo uzlazi.

Tko zna koja se ptica javlja,

ne dam srcu da me muči.

KLUPA I STOL

Klupa i stol na polju pozivaju nas da sjednemo,

klupa i stol na polju pozivaju nas da osjetimo

kako je to biti klupa i stol na polju.

Zajedno s klupom i stolom i poljem, i beskrajnim poljima usjeva

mi smo zemlja u kojoj se neki prežderavaju a drugi gladuju do smrti.

Nemoguće je da ta zemlja nema što reći,

nemoguće je da mi ništa ne mislimo,

nemoguće je da klupa i stol ni o čemu ne brinu.

Sa engleskog Miroslav Kirin