Ja, Mehmed Đedović
Ime i prezime: Mehmed Đedović, neko se usudi zvati me i Meša…
Datum i mjesto rođenja: Januara, 1971. godine, Tuzla, BiH.
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: U planini, osluškujući fazane, grleći bukve, teći sa vodom, mirisati travu… ćutati s kamenom…
Koju osobu najviše cijenite: Uglavnom one koji su ostavili misao, filozofiju, nauku, koji su bili ispred svoga vremena.
Grad u koji želite ponovo otići: Ima toga… Barselona je jedan od gradova. Ali bih neizostavno, ako bi dobio priliku, volio otići u Afriku…
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: svidja mi se Buranija, recimo…
Kome najviše vjerujete: Malo kome, malo nikome…
Gdje se najbolje odmorite: Pored vode, a nisam ribolovac.
Najbolji dan u životu: Ima li neko lakše pitanje?
Posljednja laž na koju ste nasjeli: Mogao bi na tu temu…
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Koliko moram biti
Najljepši poklon koji ste dobili: Kako god to zvučalo, meni je knjiga i dalje super poklon, mada nemam ništa ni protiv lapopa, mobitela, putovanja… A da sam od nekoga dobijao neke poklone, baš i nisam…
Omiljena životinja: Žabama je recimo super… Mada nemam ništa ni protiv vukova i mrkog medvjeda…
Omiljeni muzičar ili bend: Teško mi je to svesti na jedno. Odrastao uz Bijelo dugme, Azru, Kerber… Qvin, Iron Maiden, Purpl…
Omiljeni pisac: Malo li je samo jednoga izdvojiti… Čitam Pola Ostera, Džulijana Barnsa, Derviša Sušića…
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Proždiranje, Almir Alić… Odličan roman.
Omiljeni filmski lik: Godinama sam filmofil, poznajem pomalo tu materiju… Strahovao sam da niko ne sazna ko se krije iza maske spajdermena… Sve počne sa stripovima, knjigama, onda ode i na platno…
Sportski događaj koji Vam je ostao u sjećanju: Koji događaj?
Tim za koji navijate: Navijam…
Omiljena narodna izreka: Sve će to narod pomlatiti… Kad tad… a možda i nikad…
Koje pitanje najviše mrzite: Trudim se da ne mrzim… ako baš moram, onda mi ni to nije teško…
Vaša najveća nada: prilično sam realan, nadati se znači propustiti život…
