Oprosti nam Palestino što smo ti ostavili samo tišinu dok se tvoja sveta zemlja lomi. Vidimo tvoje ruke kako tragaju kroz ruševine tražeći one kojih više nema. Jednom si disala slobodno pod suncem koje ne bira ali sada su ti dani prekriveni pepelom a tvoje ulice plaču pod težinom srušenih snova. Gledam u daljinu osjećam tvoju bol znamo da su tvoji korijeni duboki da tvoje masline pamte vrijeme prije granica dok sada plamte crvenim bojama nevino prolivene krvi. Surovi Svijet je opijen sljepilom ne vidi patnju tvoju dok ti nosiš teret koji ne može stati u pjesmi. Samo tvoje more zna istinu i tvoj vjetar što zavija krikom preko pijeska i stijena. Gazim poljima Mahmud Derviša njegove riječi i knjige ubila su puščana zrna Palestina ih osluškuje ali su pjesme slomljene i zapečaćene čekaju dan ponovnog rođenja. Moj tabut položite pored džamije Al-Omari da zauvijek gledam njene kamene svodove i čujem glas mujezina koji će okupljati posljednje Palestince. Božidar Proročić, Cetinje, 24. 10. 2024. god u 21:00