Ja, Nemanja Radovanović
Osnovnu školu završio u Raški. Diplomirao i masterirao na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Student doktorskih studija sociologije. Objavio zbirku pesama „Hleb i Srp“ (2016) u izdanju Centra za kulturu Gradac iz Raške. Poeziju objavljivao u više domaćih časopisa, kao i u nekoliko domaćih i međunarodnih zbornika. Autor više naučnih radova iz oblasti sociologije. Član Srpskog sociološkog društva. Nekada nastavnik sociologije i filozofije u srednjoj školi Kraljica Jelena iz Raške. Trenutno zaposlen kao asistent na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini.

Ime i prezime: Nemanja Radovanović
Datum i mesto rođenja: 01.07.1990. godine u Novom Pazaru
Kako provesti sedam dana bez mobilnog telefona: Vratiti se onome što nas je istinski zabavljalo pre pojave pametnih/glupih telefona. Umesto u galeriju i beleške aktivnosti, skrolati sećanja i tamo će svako naći nekih nedelju dana koje bi ponovio.
Koju osobu najviše cenite: Ne mogu da izdvojim jednu osobu ali mogu da izdvojim jednu osobinu koja se pojavljuje kod svake osobe koju cenim: sposobnost da se tiho žrtvuju za druge kada je najpotrebnije.
Grad u koji želite ponovo otići: Biser Jadrana- Kotor
Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Tek kada iskreno pokušamo odgovoriti na ovako jednostavno pitanje, shvatimo da ljubav pronalazi načine da se utka i u najsirovije potrebe. Tako da, dajte mi šta god ali sa bakinim hlebom iz starog šporeta.
Kome najviše verujete: Onima koji mi pomažu da tražim sebe i koji me pozovu kada im zatreba pomoć u traženju njih samih.
Gde se najbolje odmorite: Na nekoj sirovoj planini koju izbegavaju zbog lošeg puta, slabog interneta i neadekvatnog smeštaja. Tamo gde vam se čula pojačaju u kontaktu sa prirodom.
Najbolji dan u životu: Bilo je mnogo dobrih. Čini mi se da postoji obrazac, trik je u tome što se mora imati neka snaga da bi on radio. Ako imaš snage da nešto dovoljno dugo sanjaš, da se nečemu dovoljno dugo nadaš, i malo pameti da prepoznaš šansu u realnom svetu da se za mikron pomeriš ka svom snu, pre ili kasnije budeš nagrđen jednim od takvih dana.
Poslednja laž na koju ste naseli: Jel imaš 100 evra do ponedeljka?
Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Malo, uglavnom ih koristim za obaveštavanje o događajima koji nisu pronašli drugi put do javnog prostora. Nemam nikakvu potrebu da delim sebe sa svetom na taj način.
Najlepši poklon koji ste dobili: Onaj oko koga stalno nešto moraš raditi, onaj zbog koga nemaš prava da nešto ne možes i ne umeš: dete.
Omiljena životinja: Pas
Omiljeni muzičar ili bend: Vangelis
Omiljeni pisac: Branko Miljković, Mika Antić, Dostojevski, Haruki Murakami
Poslednja knjiga koju ste pročitali: Tri gurua, jedan mladić i starac Pajsije od Dionisija Farasiotisa.
Omiljeni filmski lik: Džon Kiting iz Društva mrtvih pesnika. Napisano je verovatno hiljade stranica o tome šta znači biti dobar Učitelj, ali posle Robina Wilijamsa u pomenutoj ulozi nije mi bilo potrebno da čitam bilo šta o tome.
Sportski događaj koji Vam je ostao u sećanju: Moram reći da sportska dešavanja ne pratim na način koji je svojstven najvećem broju ljudi. Postoji nešto IZA tih velikih utakmica, gostovanja velikih timova i uopšte svih velikih sportskih događaja koji kod velikog broja ljudi izazivaju pažnju i potrebu da na neki način učestvuju u svemu tome. A šta je to iza? Pa recimo ovako : iznenadili biste se kada bi počeli istraživati šta se sve izglasa u parlamentu jednog naroda kada je ogroman broj ljudi opijen što im u goste dolazi npr. Mančester. Kao jedini „sportski događaj“ koji mi je godinama u sećanju izdvojio bih svoj san u kome Nemcima branim penal za pobedu u finalu svetskog kupa.
Tim za koji navijate: Setih se odgovora blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija kada su ga kao mladog ubedjivali da se priključi nekoj partiji, rekao je meni je vasiona mala a vi bi da me smestite u partiju. Tako nekako se osećam po pitanju timova.
Omiljena narodna izreka: Ko se čuva i Bog ga čuva!
Koje pitanje najviše mrzite:
1) Suštinska pitanja na koja se očekuje površan odgovor. Na primer: Ko si ti?
2) Komplikovana pitanja začinjena očekivanjima i provizornim procenama. Na primer: Još koliko do doktorata?
Vaša najveća nada: Neki mladi ljudi!