Zanatlija i vakif: Radovi Rifeta Bahte krase džamije i medrese širom BiH
Rifet Bahto (86) je vakif, čovjek koji je godinama u vakuf davao ono što je njegovih ruku djelo. Tokom radnog vijeka posebno se posvetio izradi peštahti (postolje ili stalak za Kur'an), koje je poklanjao u džamije, a za to mu je dodijeljena i vakufnama. Džamije i medrese širom BiH danas krasi oko 150 peštahti koje je Bahto ručno izradio, od čega je polovina njih uvakufljeno
Zanatlija Rifet Bahto (86) još kao dječak počeo se baviti
stolarskim zanatom. Skoro cijeli život izrađuje stolariju i bavi se
drvorezbarstvom. Specifičnost ovog čovjeka, porijeklom iz istočne Bosne,
jeste u tome da je uvijek bio maksimalno posvećen svom poslu, ali
nikada na posao nije gledao isključivo kao na izvor prihoda.
Rifet Bahto je vakif, čovjek koji je godinama u vakuf davao
ono što je njegovih ruku djelo. Tokom radnog vijeka posebno se posvetio
izradi peštahti (postolje ili stalak za Kur'an), koje je poklanjao u
džamije, a za to mu je dodijeljena i vakufnama. Džamije i medrese širom
BiH danas krasi oko 150 peštahti koje je Bahto ručno izradio, od čega je
polovina njih uvakufljeno.
Reporterska ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Bahtu u
njegovoj porodičnoj kući u sarajevskom naselju Breka, tačnije njegovu
malu radionicu koja se nalazi uz kuću. Prostorijom obiluju različite
vrste stolarskog alata, većinom starijeg, kao i nekolicina lijepo
izrezbarenih drvenih ukrasa i peštahti.
– Sjećanje na tešku 1941. godinu –
Bahto nam govori o svojim alatima koje je kupio sredinom
prošlog vijeka kada je sa nešto više od 15 godina počeo zarađivati od
ovog zanata, te započinje svoju životnu priču. Rođen je davne 1933.
godine u mjestu Vragolovi, nadomak Rogatice. Imao je svega šest godina
kada je počeo Drugi svjetski rat, kojeg se, kako kaže, veoma dobro
sjeća. Porodica Bahto je na svojoj koži iskusila strahote tog perioda, a
Rifet Bahto priča kako mu je i danas u sjećanju 1941. godina, kada su
četnici upali u njihovo selo i ostavili iza sebe pustoš.
“Tog dana svi smo napustili selo koje je kompletno izgorjelo.
Moj brat rahmetli Alija je prije toga otišao u partizane, zajedno sa
drugovima Avdijom Karahmetom i Uzejrom Šovšićem. Trojica mladića od po
16 godina kasnije su se priključili 16. muslimanskoj brigadi. Njih
dvojica su poginula, jedino moj brat je ostao živ”, priča Bahto.
Dalje navodi kako se njegova porodica nakon izvjesnog vremena
odlučila vratiti o rodno selo, a kako je ono u potpunosti izgorjelo
trebalo je ponovo da se gradi kuća.
“Otac je počeo graditi kuću, a onda je u selo pozvao stolara
koji će mu raditi stolariju. Stolar je radio nešto više od 10 dana, a
mene je uzeo kao šegrta. Ja sam uz njega učio i već nakon 15 do 20 dana
bio sam sposoban da napravim vrata i prozore, baš kao što to radi pravi
majstor”, priča Bahto, objašnjavajući kako su to bili njegovi prvi
koraci u radu s drvetom.
– Pod granatama pravio minber i mihrab za džamiju –
Nakon što je doselio u Sarajevo 1970, nekoliko godina je
boravio na radu u Njemačkoj, a naglašava kako je to tada bio “fakultet”.
Međutim, Bahto, otac petoro djece, odlučio je vratiti se u Sarajevo
porodici, gdje se po povratku ponovo počinje baviti stolarskim zanatom.
“Petoro djece sam na selamet izveo. Tada, petero djece
hraniti i školovati u gradu nije bilo lahko. Svakom od njih sam dao
srednju školu, fakultet nisam mogao. Ja se danas dičim svojom djecom,
jer svi oni danas rade”, istakao je Bahto.
Džemat Jezero u Sarajevu, kojem Bahto i pripada, od svog
osnivanja 1961. godine nije imao stalne prostorije, pa su se vjerske
dužnosti obavljane u porodičnim kućama. Bahto ističe kako je posebno
ponosan na to što je ratne 1993. godine, kao stolar radio na objektu
obdaništa koji je preuređen u džamiju, i u čijim prostorijama se tokom
rata počelo klanjati pet dnevnih namaza i džuma-namaz.
“Dogovorili smo se da od objekta obdaništa napravimo džamiju.
Ja sam radio minber, mihrab, prozore, vrata. Sve to sam radio ovdje dok
su padale granate”, priča Bahto.
Nakon toga je, kako kaže, obilazeći sarajevske džamije
primijetio je da vjernici dok uče Kur'an nemaju adekvatnu podlogu,
odnosno da mushafe stavljaju na klupice na kojima se sjedi. Tada mu je
sinula ideja da počne praviti drvene peštahte, posebno izrađeno postolje
na kojem se drži Kur'an.
– Peštahte po džamijama u Njemačkoj i Švedskoj –
Od rata na ovamo napravio ih je na desetine, a većinom ih je
poklanjao u džamije u cijeloj BiH, ali i šire. Kaže kako njegovih
peštahti ima i po džamijama u Hrvatskoj, Njemačkoj i Švedskoj.
Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH je u maju 2016.
dodijelila vakufnamu Rifetu Bahti, prema kojoj je uvakufio pokretnu
imovinu u iznosu od 11.400 konvertibilnih maraka (KM), a koja se sastoji
od 64 peštahte, četiri vitrine i jedne sehare, izrezbarene u drvetu, za
potrebe mnogobrojnih džamija, i drugih organa i ustanova Islamske
zajednice u BiH.
Bahto dodaje kako su se njegovi supruga i djeca u početku malo na njega ljutili.
“Moja penzija je mala, a ja sam svakog mjeseca pravio po
jednu peštahtu i davao u vakuf. Mogao sam od toga dobro zaraditi, jer
sam radio i narudžbe. Ali ja sam većinom išao za sevap, jer sam znao da
me to čeka i da to dragi Allah zna. Prema vakufnami, moje peštahte se
nalaze u 64 džamije i još četiri vitrine”, kazao je Bahto.
Do unazad dvije godine aktivno se bavio izradom peštahti, no
kako mu je oslabio vid te imao dvije operacije na oku, Bahto kaže kako
je to sada u znatno manjoj mjeri. Dodaje kako je uradio i peštahtu za
novoobnovljenu Aladža džamiju u Foči.
– “Ogromno mi je srce jer sam uradio s halalom” –
Na pitanje kako se danas osjeća kada uđe u džamiju i vidi da tamo stoji njegov rad, Bahto je odgovorio:
“Kada uđem u džamiju i vidim da tamo u mihrabu stoji moj
poklon, ono što sam uradio s halalom, od svog srca i na što me niko nije
tjerao, srce mi je ogromno.”
Radovi Rifeta Bahte izrezbareni u drvetu danas se nalaze u
oko 150 džamija i drugih ustanova Islamske zajednice. Neke od njih su
Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begova biblioteka, brojne
sarajevske džamije, Fakultet islamskih nauka (FIN), kabinet
reisu-l-uleme u Sarajevu, te džamije u Zagrebu i Rijeci. Osim vjerskih
objekata, Bahtini radovi nalaze se i u Bošnjačkom institutu, Muzeju
“Alija Izetbegović”, Memorijalnom centru u Potočarima. Za Art kuću
Sevdaha u Sarajevu Bahto je specijalno napravio vitrinu, u kojoj je
izložena harmonika stara više od dva stoljeća.
Rifet Bahto je 2007. godine svoj dizajn peštahte i zidnog stalka zaštitio u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.