Vladimir Vlaović, Crnogorac koji govori 12 jezika: Vrijediš onoliko koliko jezika znaš

PETROVAC (AA) – Da predan rad i upornost garantuju uspjeh i pozitivne rezultate, primjer je Vladimir Vlaović iz Crne Gore.

Ovaj 20-godišnji student, koji je veoma obdaren za jezike, pravi je poliglota, jer govori ukupno 12 jezika.

Talenat za strane jezike Vladimir je na vrijeme prepoznao, a zahvaljujući svojoj upornosti i podršci porodice, Vladimir danas govori najpoznatije svjetske jezike.

-Priča viceve na stranim jezicima-

U razgovoru za Anadolu Agency (AA), ovaj rođeni Mojkovčanin, koji za sebe kaže da je pola Crnogorac, a pola Rus, govori o tome šta za njega predstavljaju jezici, napominjući da čovjek vrijedi onoliko koliko zna stranih jezika.

“Govorim 12 jezika, govorim italijanski, španski, portugalski, francuski, njemački, turski, arapski, kineski, ruski, poljski i engleski. Strane jezike govorim na B2 nivou, pa do C1. Govorim na stranim jezicima šale, komedije, viceve i nije to samo ono kada ljudi misle znaš jezik“, kaže Vladimir, sa kojim smo razgovarali u jednom hotelu u Petrovcu, gdje obavlja praksu.

Vladimir je inače, student Međunarodnog fakulteta za menadžment i turizam Vatel, odjeljenje na Univerzitetu Donja Gorica. Riječ je o francuskom modelu turizma.

-Vrijediš onoloko koliko jezika znaš-

On je ekipi AA ispičao jednu kinesku mudrost, koja mu je kako kaže, vodilja u životu.

“Iznad bunara nalazi se kornjača, dok se u bunaru nalazi žaba. Kornjača pita žabu zašto ne izađeš, a žaba odgovara da je u bunaru jer joj se sviđa i tu je glavna. Kornjača je nakon toga samo upitala da li je ikada vidjela more. Poenta je da su ljudi uskog uma srećni sa malom sredinom, a da bi upoznali svijet i svjetske kulture treba da budemo kornjače, u smislu da plivamo morem. To je fantastična anegdota, a takođe mi se sviđa i arapska izreka koja kaže “Traži znanje pa makar i u dalekoj Kini“. Jednostavno, tako velike mudrosti su me zainteresovale da učim strane jezike. Način na koji ja učim strane jezike je da nakon što odgledam neki film, pokušavam tu scenu da imitiram. I mislim da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš“, ističe Vlaović.

Govoreći o tome kako je ustvari otkrio svoj talenat za jezike, Vladimir ističe da se to desilo dok je gledao jednu tursku seriju.

“To je sve počelo kada sam sa tatom gledao jednu tursku seriju i rekao sam mu da mogu da mu prevedem. On mi nije vjerovao i onda mi je stavio ruke na oči, da vidi hoću li znati prevod. Ja sam mu sve preveo iz te epizode. Onda smo čekali novu epizodu i isto se desilo, nakon čega sam otišao na kurs turskog jezika. Zatim sam krenuo na italijanski i položio testove za oba jezika, turski i italijanski. Otac me pitao želim li sada neku nagradu, jer sam položio testove dva strana jezika, a ja sam izrazio želju da učim francuski jezik, jer je jezik ljubavi, romantike, buržoazije“, priča svoju priču Vladimir, koji je jedan od rijetkih ljudi na Balkanu sa znanjem ovolikog broja stranih jezika.

-Evropljani treba da govore bar pet jezika-

Vladimir kaže da je na nagovor drugarice počeo da koristi sajt Duolingo, gdje je počeo da uči španski i portugalski, da bi putem interneta naučio i arapski jezik.

“Ja sam krenuo sa jednim planom, za godinu dana da budem sposoban da govorim 12 jezika. Svakog dana bih uzeo svesku, pisao, to je bila ljubav prema jezicima, svaki dan po sat vremena za drugi strani jezik. Kada sam položio italijanski, turski i francuski, rekao sam da želim da učim njemački jezik, bilo mi je mnogo to zanimljivo, ima dugačke rečenice. Mislio sam da ja kao Evropljanin treba da govorim njemački jezik. Mislim da mi Evropljani treba da govorimo barem pet jezika, njemački, francuski, španski, engleski se podrazumijeva, i još neki jezik koji je rijedak, poput arapskog, turskog, kineskog“, smatra Vlaović.

Iako mlad, već je imao koristi od znanja stranih jezika. Znanje jezika mu je donijelo tursku stipendiju za godinu dana boravka u Ankari i Istanbulu, gdje je usavršavao strane jezike. Takođe, dobitnik je Azmontove stipendije za Vatelov fakultet, a već je radio u Americi u najčuvenijem svjetskom lancu hotela “Ritz Carlton“ u Kaliforniji.

“Strani jezici mi uvijek pomažu. U svemu, to je veliko oružje. Bog mi je podario to znanje stranih jezika i smatram da je to moje oružje, ali isto tako smatram da je to sredstvo, jer jednostavno morate da imate vaš background, da bude bogat raznim granama. Ne može to da budu samo strani jezici, a s druge strane ne čitate, ne obrazujete se. Ja ne želim da samo ja budem uspješna osoba, ja želim drugim ljudima da pomognem, da im pokažem put kako se dolazi do najboljih svjetskih hotela. Ako govorite pet do šest stranih jezika, sa 90 odsto sigurnošću svaki intervju za posao prolazite“, ističe Vlaović.

-U turizmu, najvažnije je ophođenje prema gostu-

Neizostavno pitanje za Vladimira je kako on vidi crnogorski turizam i hotelijrstvo, na osnovu znanja koje stiče na fakultetu, a potpomognut iskustvom iz Amerike.

“Kada vi radite u hotelijerstvu, treba da ste spremni da govorite strane jezike. Nažalost, to nije slučaj. U kojem god hotelu da sam radio u Crnoj Gori, nisam primijetio da ljudi govore četiri ili pet jezika. Primjera radi, Francuzi rijetko kada žele da pričaju na engleskom jeziku. Oni hoće na francuskom po svaku cijenu, a ako vi ne govorite onda će da vas gledaju. Takođe, ono što bih ja mijenjao jeste ophođenje prema gostima. U Americi, prema gostu se ima visoko poštovanje, tamo ne možete da podižete ton prema gostu, i da se gost nešto žali, vi morate da ostanete na svom mjestu“, kaže Vladimir, koji je za kraj razgovora na 12 jezika poslao poruku da ljudi treba da vjeruju u ono što rade.