Rode…

Rode su aktivne danju, sa izuzetkom Ciconia abdimii koja lovi i noću. Vrlo su osjetljive na nagle klimatske promjene. Na primjer, kada pada kiša ili je jako hladno, rode mogu da podignu jednu nogu među perje da bi smanjile površinu tijela izloženu hladnoći, ili guraju kljun u perje.

Većina roda nema glasne žice, te su nijeme i u gnijezdu komuniciraju uglavnom klepetanjem kljunom. Neke, međutim, kao što je crna roda, mogu da pjevaju.

Rode su mesožderi i, iako je rasprostranjeno vjerovanje da se uglavnom hrane žabama, one čine tek jedan dio njihove ishrane. Rode jedu i insekte, guštere i zmije, crve i gliste, pa i male ptice i sisare kao što su hrčci.

Rode snesu tri do pet jaja, rijetko jedno do sedam. Veličina jajeta varira od 5,5 cm (Ciconia abdimii) do 8,5 cm (marabu), a težina između 58 i 146 g. Oba partnera leže na jajima od 25 do 38 dana i obezbjeđuju hranu za mlade. Nakon pedeset do sto dana, mladi mogu da lete.

Rode žive po preko 20 godina. Bijele rode žive i po preko 30 godine. Kada su zatvorene, rode žive i duže, sa najstarijim primjerom rode od 48 godina.

Mnoge vrste roda su ptice selice. Uglavnom lete u jakim zamasima, jedreći u zraku, čime štede energiju, ali su im za to potrebne tople vazdušne struje. Čuvena zbirka fotografija roda iz 1884. godine, od Otomara Anšica, je inspirisala Otoa Lilientala u 19. vijeku da konstruiše eksperimentalne mehaničke jedrilice.

U Sandžaku nije zabeleženo da su meštani i lovci ikada ubijali rode.