Književnica Birsena Džanković: Nemamo snage otkloniti zlo rukom, preostaje nam riječ i misao

Rođena je 1988. u Novom Pazaru. Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru diplomirala je 2011. godine na Departmanu za srpsku književnost i jezik. Na istom Univerzitetu 2013. godine završila je master studije odbranivši rad na temu Lik odsutnog oca u romanima Bašta pepeo i Cink. Student je druge godine doktorskih studija Filološko-umetničkog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, odgovorni je urednik Web časopisa za književnost Eckermann. Objavila je zbriku poezije Nefs i ruh 2015. godine.

Prije tri godine u izdanju književnog časopisa SENT izašla je Vaša prva zbirka poezije pod znakovitim nazivom NEFS I RUH. Zahvaljujući Vama, imao sam priliku pročitati istu. Da li je na tematiku pjesama koje čine tu zbirku bitno utjecao Vaš svjetonazor?

DŽANKOVIĆ: Vjerujem da na gotovo svakog pjesnika, i bilo kog drugog čovjeka koji nastoji odgovoriti određenom umjetničkom pozivu itekako utiče njegov cjelokupni poged na svijet. Kojekava previranja, borbe koje se odvijaju unutar bića individue, sukobi s onim što jeste a ne bi trebalo biti, čežnja za onim što nije a djeluje da bi trebalo biti dio ljudske svakodnevnice, jer prirođeno je ljudskom biću, navedu, natjeraju čovjeka da pohrli ka peru, mastilu, papiru, četkici, bojama, platnu…i tako potraži i obezbedi mir, prvo sebi pa onda donekle i onima oko sebe. Ovo vrijeme je vrijeme kada nemamo snage otkloniti zlo rukom, preostaje nam riječ i misao.

U samom prologu zbirke ste citirali jedan kur’anski ajet kojim ste najavili poetski pravac kojim ćete hoditi. Da li i koliko se može danas poezijom boriti za lijepu riječ, a protiv one nasuprot nje – ružne?

DŽANKOVIĆ: Umjetnost je jedan od najčistijih i najkristalnijih, najbezbolnijih i nimalo krvavih puteva revolucije. Ne doživljavam svoje djelo kao revolucionarnu pojavu, možda se ono može posmatrati kao samo jedan, mali, moj, lični, korak ka nekoj, ličnoj, revoluciji i borbi, borbi koju mora svako od nas na svoj način odraditi i tako ispunuti svrhovitost svog života.

Ovaj svijet, život na njemu koncipiran je na borbi između dobra i zla koja će trajati do konačnice. Borba unutar bića između dobra i zla. Borba na ulici između dobra i zla. Borba na bojištima između dobra i zla, samo što te bitke biju uglavnom oni koji nemaju nikakve veze sa zlom zbog kog gube živote, niti sa ljudima koji stoje ispred tog zla i čiji su uzrok i pokretači. I tu se postavlja pitanje – šta se zapravo sada bori, ko se kome suprotstavlja – dobro zlu?! Ili zlo zlu?! I je li bitno ko će na kraju pobediti?!

DŽANKOVIĆ: Neko je rekao – književnost je estetika ružnog, neko želi naružiti stvarnost, neko je uljepšati pisanjem, neko raskrinati ili je jednostavno predstaviti onakvom kakva jeste – i to vrlo često bude sasvim dovoljno, ja samo želim učiniti onoliko koliko mogu.

Deficitaran je ovaj svijet sa lijepim riječima i suvremenici smo “civilizacije” kada je “čovjek čovjeku postao vuk…” Čime se, osim poezijom, može još boriti da lijepa riječ postane pravilo u komuniciranju među ljudima, a ne izuzetak?

DŽANKOVIĆ: Ljubavlju. Ljudskošću. Spomenuću još jednu Ajnštajnovu misao gdje kaže da je jedna od najvažnijih ljudskih težnji jeste težnja za moralnošću u sopstvenom djelovanju jer jedino moralnost u djelovanju svakog pojedinca može dati potpunu ljepotu i istinsko dostojanstvo našem životu.

Pogiboh trčeći za sobom. I podijelih se: Nefs – ka onom što je bilo, Ruh – ka onom što može biti…su stihovi iz Vaše pjesme NEFS I RUH, po kojoj je i zbirka dobila naziv, a koji su mi se posebno dojmili. Kako pobijediti vlastiti nefs i ostaviti ga u prošlosti i kako naći put ka svjetlu, da bi svako od nas bio bolji i da bi svijet učinio boljim nego što jeste?

DŽANKOVIĆ: Vjerovanjem u Jednog Boga i nastojanjem ispravnog očitovanja te vjere.

Znakovit mi je i post scriptum zbike: I ono što kroz prozor izađe, zasigurno će traga ostaviti. To je, očigledno, snažna poruka. Šta ste i kome, zapravo, poručili?

DŽANKOVIĆ: Uradili trun dobra ili zla biće nam predočeno. Sve ostavlja trag, kakav … Nit nas juče napušta, nit nas danas preskače, a ne znamo, možda ćemo baš sutra za sve ispostaviti računicu.

Da li je u pripremi neka nova zbirka poezije i koja, eventualno?

DŽANKOVIĆ: Stalno se u čovjeku nešto priprema a nije u poziciji da išta precizira. Imam inspiraciju, a ne znam kakva će biti forma mog narednog djela.

Kada razgovaram s pjesnicima često ih pitam: da li se pjesnik rađa ili to postaje u nekoj fazi ovozemaljskog života? Šta Vi o tome mislite?

DŽANKOVIĆ: Može se roditi pjesnikom, ali rad i životno iskustvo čovjeka pjesnikom čini.

Uređujete književni časopis Eckerman. Šta biste bitnoga rekli za ovu priliku o istome?

DŽANKOVIĆ: Ovaj časopis je izlazio u periodu između 2006. i 2007. godine. Krajem 2015. godine http://eckermann.org.rs/ ponovo se pojavljuje pred čitaoce sa određenim izmjenama. Naime, ranije su bili objavljivani samo intervjui sa književnicima, sada imamo poeziju, prozu, dramu, esej, kritiku, umjetničku fotografiju. Samo njegovo ponovno pojavljivanje je izazvalo pozitivne reakcije i komentare, izlazi periodično, na svaka dva mjeseca, tako da u toku godine imamo šest objavljenih brojeva. U pripremi je deseti broj, koji će javnosti biti dostupan 1. jula, ako Bog da, i gdje će čitaoci između ostalog moći da pročitaju intervju sa Belom Ahmadulinom, Silvijom Monros Stojaković, da uživaju u umjetničkim fotografijama čuvenih fotografa Ansela Adamsa i Mehmeda Suera, tu je naravno i arhiva brojeva i autora gde u svakom ternutku čitaoci mogu naći ranije objavljene priloge. Redakcija časopisa je otvorena za sve književne i umjetničke pravce, za sve jezike, pravce, generacije… na prvom mjestu promovišemo umjetnost, lijepu riječ, književnost. Želimo i pokazati i da granice ne postoje, da su razlike prednosti, a sve to nam dosta omogućava i čini put lakšim upravo web pomoću kog se sa prilozima mogu susreti ljudi širom svijeta.

Na samom kraju, iako sam u nekim pitanjima citirao stihove nekih Vaših pjesama, hoćete li iz rečene zbirke izdvojiti jednu cjelovitu pjesmu kojom ćemo zajednički počastiti moje čitatalje?

DŽANKOVIĆ: Dozvolićete da umjesto navođenja stihova neke pjesme iz zbirke Nefs i ruh Vaše cijenjene čitaoce uputim na poemu Singularitet koja je objavljena u januraskom broju novosadskog časopisa Polja:

Želim Vam još puno uspjeha u književnom radu te hvala za ovaj razgovor. DŽANKOVIĆ: Hvala i Vama, svako dobro! Drago mi je što ste napravili blog koji prate mnogi naši ljudi u svijetu.