Starije generacije pamte koliko se pažnje posvećivalo fizičkom vaspitanju u školama. Te generacije su stasavale u prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata i tokom perioda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Fizičko vaspitanje se shvatalo kao stvar od opšte društvene koristi. Uostalom i poznato je da nema zdravog društva bez zdravog duha stanovništva, a ni bez tjelesno zdravih ljudi.
Časovima u školama se pristupalo veoma ozbiljno, te su se i ocjene tako vrednovale, pa su najbolji učenici i najpopularnija djeca imali petice iz fizičkog.
Oprema za čas je bila veoma važna. Djevojčice su nosile crne trikoe, a dječaci sportske šortceve i bijele majice. Od obuće su bile obavezne patike ili baletanke, koje su se nosile isključivo u sali za vježbanje.
Čas je počinjao tako što su svi đaci stajali u vrsti . Poslije zagrijavanja, koje se obično podrazumijevalo, slijedilo je trčanje dva ili tri kruga oko sale.
Na časovima se dosta radila gimnastika i bila jedna od omiljenih aktivnosti. Na strunjačama su se radili kolut u naprijed i nazad, stoj na šake, zvijezda, zatim su tu i ostale aktivnosti poput preskakanja kozlića, hodanja po gredi i preskakanje konopca. Od sportova su se najviše praktikovali rukomet, odbojka i košarka.
Većini djece u to vrijeme je upravo ovaj čas bio jedan od omiljenih. Fizička aktivnost i lijepo držanje su bili veoma važni, te se i ocjena iz ovog predmeta visoko kotirala.
Ljudsko tijelo, fizička aktivnost, rad, zdravlje, stvari su koje su se nekada slavile. Đaci iz tih generacija mogli su da urade po 20 sklekova, 20 zgibova, da preskoče zid ili da istrče 100 metara za 12 sekundi. Zato i ne iznenađuje što što je to doba iznjedrilo i neke od najvećih sportista svih vremena na ovim prostorima.
