Emocionalna glad

Na osnovu mnogobrojnih istraživanja zaključeno je da se nepravilne prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu. Veoma je važna uloga majke koja treba da zna kada je dijete zaista gladno i da mu onda ponudi hranu, a da ne tumači svaki plač kao traženje hrane. Ukoliko se to ne dogodi, dijete će odrastati a neće biti u stanju da prepozna stvarni osjećaj gladi i neće znati da razlikuje taj osjećaj od drugih. Tako će u odraslom dobu pogrešno da tumači nemir, napetost i ljutnju, te previše jesti.

Emocionalna glad uključuje različite prehrambene navike i različite motivacije i emocije koje prate potrebu za uzimanjem hrane, najčešće u velikim količinama. Radi se o suočavanju sa dosadom, nemirom, ljutnjom ili depresijom. Već je dokazana veza između hrane i osjećaja, što ne znači da emocionalna glad apsolutno zavisi od ozbiljnih psiholoških problema ili unutrašnjih konflikata; ustvari, i emocije svakodnevnog života mogu stimulisati pretjerano uzimanje hrane, ponekad i na kompulzivan način.

Kada je u pitanju ova posebna vrsta gladi, postoje uzroci biološkog, psihološkog i kulturalnog porijekla, kao i različiti tipovi emocija koje je izazivaju.

TUGA Osoba je tužna i nastoji da svoju tugu pobijedi hranom. Tuga obično potiče od realistične analize nekog neugodnog događaja, gubitka ili razočarenja i može se smatrati fiziološkim odgovorom organizma na konkretan događaj. Ne radi se, naravno, o osjećaju zadovoljstva, ali on čak može da bude koristan u shvatanju dubljeg značenja života i osoba se nakon izvjesnog vremena vraća u normalno stanje. Ne treba nikada miješati tugu sa depresijom, koja nastaje zbog iskrivljenog mišljenja o događaju vezanom za gubitak. Situacije se ocjenjuju na iracionalan i katastrofičan način, uz pojavu brojnih sporednih osjećaja, kao što su tuga, slabljenje samopouzdanja, pesimističan pogled na budućnost, nedostatak energije i seksualne želje, promjena apetita i težine. Kako bi se pomoglo tim osobama, prvi korak je identifikovanje i modifikovanje njihovog iracionalnog razmišljanja, bazirano na činjenici da osjećaji neke osobe nisu određeni dešavanjima, nego najprije njenim razmišljanjem o tom događaju. Sljedeće je podsticanje na kontinuiranu fizičku aktivnost, jer se tako poboljšava raspoloženje i onda kada se osoba krije iza izjava “nisam sportski tip” ili “prenaporno mi je”. Napredak se postiže i energičnom šetnjom i aktivnijim načinom života, ne mora se raditi o iscrpljujućem sportu.

NEMIR Tipična je uzročno-posljedična veza osjećaja nemira i hrane, posebno ako je u korelaciji sa strahom ili brigom pred budućim neugodnim ili opasnim događajem. Nemir, tj. generalizovan osjećaj koji predstavlja opasnost, ne treba miješati sa strahom koji nastaje usljed specifičnog, trenutnog i fizičkog osjećaja. Nemirna osoba nastoji hranom da ublaži pojave znojenja, uzbuđenosti i napetosti. Kako bi se otklonilo ovakvo stanje potrebno je, prije svega, identifikovati osjećaje, misli i situacije koji kreiraju nemir, te o njima razgovarati i modifikovati ih na racionalan način.

DOSADA Vjerovatno najčešći i najuobičajeniji uzrok emocionalne gladi i povezanosti osjećaja sa hranom je upravo dosada. Za neke osobe hrana je jedini legitimni način za prekid neke dosadne aktivnosti. Jedan primjer može da bude pauza tokom radnog vremena, jer je prihvatljiva, dok ne bi bilo prihvatljivo prekinuti posao zbog čitanja novina ili šetnje. Domaćica koja ima slobodnog vremena i ne zna šta da radi, najčešće počinje da kuva i da jede. Dosada nije povezana s evidentnim simptomima, ali je veoma teško prepoznati problem. Analiziranje, zapisivanje pojedene hrane i verifikovanje onih momenata tokom dana u kojima se gubi kontrola, jedini su prihvatljivi instrumenti za povezivanje hrane sa situacijama u kojima nema ničeg zanimljivog da se radi. Korisno bi bilo napraviti plan ugodnih aktivnosti, ne pretjerano zahtjevnih a, kada to nije moguće, naći načina za izvođenje onih dosadnih na mjestu na kojem nema hrane.

SAMOĆA Hrana se koristi kao zamjena za nešto što nedostaje, kao što su prijatelj, partner ili neko s kim bismo podijelili život. Porast tjelesne težine, nažalost, pogoršava ovakvu situaciju jer rastu i poteškoće u uspostavljanju odgovarajućeg odnosa sa okolinom. Razlikujemo dva tipa samoće: prvi je uzrokovan nedostatkom kontakata sa drugima, te je kod tih osoba potrebno stimulisati društvene odnose kako bi bile sposobne da prevaziđu eventualne negativne misli o sposobnosti uspostavljanja relacija sa drugima, kao pesimistično razmišljanje o budućim odnosima. Drugi tip samoće karakterišu trenutni međuljudski odnosi – ekstremno površni, pa su osobe u strahu da s nekim podijele ono što osjećaju kako ne bi doživjele osuđivanje, a kasnije i odbacivanje. Takve osobe moraju znati da prepoznaju jedan ili dva stvarna prijatelja, bolje ih upoznati, ni od koga ne očekujući savršenstvo. Takav proces, naravno, zahtijeva određeno vrijeme, te se neophodno podsjećati da se velika prijateljstva sastoje i od obaveza, brojnih uspona i padova, te da prevazilaženje eventualnih nerazumijevanja pomaže stvaranju stabilnog i dugotrajnog prijateljstva.

LJUTNJA Prejedanje može da bude uzrokovano i ljutnjom u obliku neraspoloženja, ljubomore, ogorčenosti ili frustracije. Takvi osjećaji nastaju usljed činjenice da ne uspijevamo da dobijemo ono što želimo, tako posežemo za hranom kako bismo se ispraznili i rasteretili. Prejedanje je način podnošenja represivne ljutnje, što je doživljeni osjećaj koji nije otvoreno ispoljen. Često se dešava da zbog ljutnje osjećamo bolove u želucu ili u mišićima. Potrebno je naučiti kako da upravljamo ljutnjom, za šta postoje različiti načini: izraziti je i eliminisati negativne osjećaje, raditi na iracionalnim osjećajima nastalim usljed ljutnje. Ponekad je pretjerano unošenje hrane način izražavanja ljutnje, a ne način njenog ublažavanja: žene, ljutite zbog partnerovih negativnih komentara o njihovom izgledu, jedu pred njegovim očima, izražavajući mu tako svoje nepoštovanje. Takvim ponašanjem škode samo sebi, nikom drugom. Potrebno je shvatiti da je korektan način ishrane važan samo nama, a ne kako bismo udovoljili željama drugih.

USHIĆENOST Postoje osobe kojima je nezamislivo proslavljanje nekog važnog i radosnog događaja – bez hrane. U našoj kulturi hrana uvijek igra glavnu ulogu u skoro svim društvenim odnosima, tako da je osobama koje je koriste kako bi uljepšale sopstveni društveni život veoma teško da učestvuju na događajima bez ogromnih količina hrane i pića. Osoba koja ima takav problem mora shvatiti da se društvena dešavanja priređuju za susrete sa ljudima, a ne samo kako bi se jelo, te kako postoje niskokalorične namirnice pogodne u ovakvim prilikama.