Šemso Purković će 11. jula biti ukopan do maloljetnog sina Admira i braće

ŽIVINICE: Šemso Purković jedan je od žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici, a čiji posmrtni ostaci će biti ukopani na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine. Bit će ukopan do sina Admira, koji je u trenutku smrti imao samo 16 godina. 

Šemsini posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenice, na području Bratunca, a sina Admira u Glogovoj, također, u bratunačkoj općini. Na papiru o potvrdi smrti piše da je ona nastupila 12. jula 1995. godine. 

Amira Ramić (43) pokazuje ekipi Anadolu Agency (AA) pokazuje fotografiju sretne porodice. Tu je i ona sa ocem Šemsom, majkom Fatimom, amidžama, strinama i nenom. Kako je kazala, bili su jako sretna porodica.

Danas, u kući u živiničkom naselju Ciljuge, gdje su napravili kuću i nastavili život, do nje sjedi majka Fatima. Nije u stanju da priča. Plače i spominje svog maloljetnog sina i muža. 

I Amira je te ‘95. godina bila u Srebrenici. Sa ostalim ženama u konvoju je prešla do slobodne teritorije. 

“Kada je počeo napad krenuli smo prema Potočarima i sklonili smo se u jednu zgradu. Tu su bili i otac i brat. Krenuli su prema Tuzli i onda se opet vratili. Otac je s vrata samo rekao: ‘Fatima, čuvaj mi cure’. Ponovo su otišli i više ništa nismo čuli o njima”, prisjetila se Amira. 

Onda je krenula agonija. Raspitivala se. Pitala je sve koje su prelazili da li su ih negdje vidjeli. 

“Neko ih je vidio tamo kod zloglasne ‘Bukve’. Bilo je puno priča da mi je brat bio ranjen. Međutim, kada su pronašli njegove posmrtne ostatke ustanovilo se da je strijeljan u grudni koš. Brat je imao 16 godina. Pronađen je u Glogovoj, a otac u Kamenicama, u Bratuncu. Najviše mi je žao bratove mladosti, nije ni počeo živjeti. Od njega mi je jedino ostala jedna fotografija kada je bio četvrti razred osnovne škole. To mi je jedina uspomena. Kada su pronašli njegove posmrtne ostatke donijeli su mi češalj i hemijsku. Od oca, osim dvije kosti, nema više ništa”, kazala je Amira. 

I otac i brat su identifikovani 2006. godine. Posjetili su ih, kako je kazala, iz Instituta za nestale osobe BiH. Mislili su da je pronađen samo otac. Amiru su tada pitali je li otac ranije imao lom na ruci.

“Poslije sam se sjetila da je brat imao. Rekli su da su onda pronađeni posmrtni ostaci brata i od oca samo jedna kost. Brata smo ukopali 2006., a za oca smo čekali da se pronađe još kostiju. Odlučili smo da ove godine ukopamo samo dvije kosti. Ostavljeno mu je mjesto kod sina i braće”, ispričala je Amira. 

Otac je, sjeća se kćerka Amira, bio jako pozitivan i nasmijan čovjek. 

Majka Fatima samo je kazala: “Ne mogu da vjerujem da su oni koji imaju djecu i porodicu, mogli tako nešto uraditi”. 

U mezarju Memorijalnog centra Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još oko 1.000.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.