74 godine od napada atomskom bombom na Hirošimu i Nagasaki

TOKIO (AA) – U Japanu, ali i drugim zemljama svijeta, danas se obilježava 74. godišnjica od bacanja prve atomske bombe u historiji, koju su 6. augusta 1945. godine Sjedinjene Američke Države (SAD) bacile na japanski grad Hirošimu, usljed čega je taj grad sravnjen sa zemljom, a istog dana poginulo je više od 70.000 ljudi.

Atomska bomba, Little Boy (mali dječak) pala je na Hirošimu ujutro 6. augusta 1945. godine u 8 sati i 15 minuta. Bila je to bomba bazirana na uraniju, sa razarajućom moći od 15 –16 kilotona TNT-a. Bomba je imala formu cilindra, 305 cm dužine, prečnika 71 cm, a bila je teška oko četiri tone, od toga je 60 kilograma bio uranij.

Bomba je bačena sa visine od 10.000 metara, a detonirala je oko 550–580 metara iznad zemlje s ciljem da se dobije maksimalan efekat. Pretpostavke su da se do kraja 1945. godine, broj žrtava od posljedica atomske bombe popeo na 140.000.

Svega tri dana kasnije, 9. augusta, SAD je bacio i drugu atomsku bombu, ovog puta na japanski grad Nagasaki, oko 300 kilometara jugozapadno od Hirošime.

Druga bomba, nazvana “Fat Man” (Debeljko), na grad Nagasaki pala je u 11 sati i dvije minute prije podne. Ova bomba je imala još jaču razarajuću moć nego prva, cca 21-25 kilotona TNT-a, a eksplodirala je na oko 500 metara visine. Imala je formu jajeta dužine 325 cm, prečnika od 153 cm, a njena težina je bila 4.650 kilograma. 

Prvobitni cilj napada je bio grad Kokura, ali zbog velike oblačnosti i nepogodnih vremenskih prilika, avioni su nastavili prema Nagasakiju, pa su bombe bačene na taj grad, iako je oblačnost bila još veća. Pretpostavlja se da je u ovom gradu poginulo između 60.000 i 70.000 ljudi u direktnom napadu ili u nekoliko narednih dana. 

Iako američki službeni stav glasi da je do atomskog bombardiranja moralo doći jer bi posljedice invazije na Japan uzela prevelike žrtve, neki historičari tvrde da je SAD htio brz završetak rata da bi na taj način izbjegli sovjetski prodor na istok.

Lideri Velike Britanije, Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država, premijer Winston Churchill (kasnije Klement Attlee), generalni sekretar CK KPSS Josif Staljin, predsjednik SAD-a Harry S. Truman, sastali su se krajem jula na konferenciji u Potsdamu, u okupiranoj Nemačkoj.

Kao jedan od rezultata Potsdamske konferencije Saveznici daju Japancima ultimatum za bezuvjetnu kapitulaciju, no japanski premijer Kantaro Suzuki 27. jula odbacuje ovaj ultimatum.

Japanci potom, 9. jula 1945. upućuju molbu za početak pregovora o primirju, no Amerikanci 6. augusta bacaju prvu atomsku bombu na Hirošimu, a tri dana poslije, 9. augusta na Nagasaki. Japanci 2. septembra 1945. potpisuju bezuvjetnu predaju.

Kako bi spriječili i moguće treće bombardiranje, Japanci 2. septembra 1945. potpisuju bezuvjetnu kapitulaciju čime je završen Drugi svjetski rat. Crne kišne kapi koje su kasnije padale i nosile radijaciju, odnijele su još života.

Prema procjenama Japana iz 1968., 250.000 stanovnika Hirošime umrlo je odmah nakon eksplozije ili u roku od pet godina od bolesti uzrokovanih radijacijom. Mnogi od preživjelih su kasnije umirali ili još umiru od posljedica bombardiranja, kao što su rak i leukemija, tako da niko sa sigurnošću ne zna koliko je žrtava odnijelo bacanje atomske bombe.