Najveće dovište muslimana u Evropi: Konjanici iz Karaule krenuli ka Ajvatovici

KARAULA (AA) – U okviru obilježavanja 509. “Dana Ajvatovice”, jutros je iz Karaule, nedaleko od Turbeta u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, krenuo najmanje 101 konjanik, koji će nakon prolaska kroz Donji Vakuf nastavili put ka Pruscu, gdje će sutra biti održana centralni dio manifestacije “Dana Ajvatovice”.

Najmanje 101 konjanik različitih starosnih dobi, među kojima oko 60 iz Karaule, a ostatak iz Zenice i Brčkog, odjeveni u tradicionalnu nošnju, nakon učenja odlomaka iz Kur'ana i dove koju je proučio pomoćnik muftije travničkog Muhamed ef. Pezić, krenuli su ka najvećem dovištu muslimana u Evropi, Ajvaz-dedinoj stijeni u Pruscu.

Konjanici odjeveni u tradicionalnu nošnju, učeći tekbire i ilahije, uz prve zrake sunca prošli su kroz malo mjesto Karaulu, dok su ih sa prozora kuća i avlija rukom ispraćali i sretan put poželjeli lokalni mještani. Prolazak konjanika kroz selo i sveukupan prateći ambijent doista se čini nestvarnim, a posmatrača će zasigurno vratiti u neka stara vremena. Sve liči na dobro postavljenu scenografiju za film. Veliki broj mališana također je jutros na konjima krenuo ka Ajvatovici, što ukazuje da će ova tradicija biti nastavljena i u godinama koje slijede.

Među najstarijim konjanicima koji su danas krenuli ka Pruscu je Rasim Gradinčić, 68-godišnji mještanin Karaule. U razgovoru s novinarom AA kaže kako Ajvatovicu pohodi duže od 30 godina, odnosno da je samo tokom agresije na BiH napravio kratku pauzu.

“U bivšem sistemu bilo je jedno vrijeme zabranjena, onda je ponovo počela. Tada nas je bilo mnogo više, sjećam se da je tada samo iz Karaule znalo krenuti 250 konjanika. Sada nas iz Karaule ima oko šezdesetak”, govori Gradinčić, naglašavajući kako ne zna zbog čega je sve manje učesnika.

Na pitanje koliko je fizički zahtijevno čovjeku u sedmoj deceniji života da knjima putuje duže od 40 kilometara, Gradinčić kaže kako na visokim temperaturama zna biti naporno. Ipak, kako kaže, Ajvatovica se mora čuvati i prenositi na mlađe generacije.

– “Dan Ajvatovice je najljepši dan u mom životu” –

Koliko je porodici Gradinčić značajna sama Ajvatovica ukazuje i to da uz Rasima u Prusac, osim unuka, putuje i njegova supruga Đulsa. Ona kaže kako je njen posao da okiti konje, što je ljepše moguće.

“Moja obaveza je da okitim konje. Jednostavno uživam kada je Ajvatovica. Na ovom putu pratim muža, sinove, ali i unuka. Dan Ajvatovice je najljepši dan u mom životu. Mladi trebaju čuvati i naslijediti Ajvatovicu”, kazala je Đulsa.

Dženan, unuk Rasima i Đulse, ima 17 godina, a ovo mu je dosad deveta Ajvatovica. 2011. godine proglašen najmlađim konjanikom među svim učesnicima.

“Prve godine je bilo neopisivo, bilo je malo i treme. Već druge godine sam bio najmlađi konjanik. Evo već sada je to i za mene tradicija, idem svake godine”, govori ovaj mladić iz Karaule.

Dodaje kako mnogo voli Ajvatovicu, te kako pripreme, ali i uzbuđenje, pred put ka Pruscu počinju i tri sedmice ranije.

“Ajvatovica mnogo značajna za nas mlađe, jer mi smo ti koji će preuzeti odgovornost”, poručuje je Dženan.

– Najveće dovište muslimana u Evropi –

U nedjelju ujutro konjanici će tradicionalno krenuti ispred Handanagine džamije u Pruscu prema Ajvaz-dedinoj stijeni. Nakon toga bit će prozvani i bajraktari. Nakon prolaska kroz stijenu i učenja dove, na platou Ajvatovice bit će održan svečani program manifestacije.

Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u BiH. Duboko je ukorijenjena u identitet Bošnjaka. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena sedam kilometara od starog grada Prusca. Ajvatovica je specifičnost bosanskih muslimana, jer ima autohtoni karakter.

Ne zna se pouzdano kada je prvi pohod Ajvatovici održan, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz-dedi, islamskom učenjaku i dervišu koji je u 15. vijeku u Bosnu došao sa prostora današnje Turske. Nakon 1947. godine održavanje Ajvatovice bilo je zabranjeno, a tradicija je obnovljena 1990. godine. Jubilarna, 500. manifestacija održana je u junu 2010. godine.

Ajvaz Dedo, derviš i islamski učenjak koji se u 15. vijeku nastanio na prostoru današnjeg Prusca, nakon dugotrajne suše u ovom mjestu, 40 dana i 40 noći učio je dovu moleći za vodu na stjenovitom predjelu iznad kasabe. Prema predanjima o Ajvaz Dedi, četrdesetu noć od dolaska na dovište, stijena se razdvojila, a iz nje je potekla voda, koju i danas posjetioci Ajvaz Dedine stijene imaju priliku okusiti. Ajvaz-dedino dovište danas je mjesto susreta desetina hiljada muslimana iz BiH, regiona, Evrope i Azije.