Odnos prema Palestini će biti test i za novu vlast u Crnoj Gori

Očekujemo da nova crnogorska vlast poštuje sve svoje međunarodne obaveze, a pitanje Palestine je stvarni test poštovanja međunarodnog prava, poručio je ambasador Palestine u Crnoj Gori Rabi Alhantuli. On je u intervjuu za “Vijesti” kazao da ima velika očekivanja od nove administracije u Sjedinjenim Američkim Državama, a od Srbije je zatražio da povuče odluku o premještanju ambasade u Jerusalim.

Kako vidite političku situaciju u Crnoj Gori trenutno?

Kao što i sami vidite, od početka ove godine do sada i sa izbornim rezultatima, situacija je vrlo dinamična i nepredvidiva. Ima i pozitivnih i negativnih aspekata što je karakteristika svakog tranzicionog perioda, tako da je na komponentama crnogorskog društva – političkim partijama, građanskom društvu i medijima da ga pretvore u priliku za poboljšanje života za građane. Sa svim turbulencijama kojih smo svjedoci, koliko vidim situacija je stabilna dok god sve partije poštuju pravila demokratskog života.

Kakva su Vaša očekivanja od nove vlasti?

Dio očekivanja je već pomenut u sporazumu potpisanom od strane koalicije pobjedničkih partija 8. septembra u kome se kaže da će nova vlada odgovorno poštovati sve međunarodne obaveze. Da budem konkretniji, u našoj situaciji očekujemo od svih demokratskih vlada da poštuju i ispoštuju međunarodno pravo, uključujući Povelju i rezolucije Ujedinjenih nacija. Ukratko, sve države imaju pravnu obavezu da dovedu u pitanje i okončaju međunarodna krivična djela, što u našem slučaju znači da preduzmu sve mjere, uključujući i kontramjere i sankcije neophodne da bi se obezbijedilo da Izrael, okupatorska sila, a to je u međunarodnom sistemu činjenično stanje i termin koji se koristi u rezolucijama Ujedinjenih nacija, poštuje svoje obaveze iz međunarodnog prava i da okonča okupaciju Palestine. Vjerujem da kredibilnost svake države zavisi od toga koliko poštuje svoje obaveze iz međunarodnog prava a pitanje Palestine ostaje stvarni test te pozicije. Očekujem takođe i dalje unapređenje naših bilateralnih odnosa u oblastima od zajedničkog interesa. Trudićemo se da nadogradimo ono što smo već započeli sa prethodnom vladom, razvijajući saradnju u konkretnim oblastima, uključujući investicije.

Izrael je normalizovao odnose sa više država, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, čime Palestina nije bila zadovoljna. Možete li da pojasnite?

Ovo je prvi put da arapska zemlja koja nije u otvorenom ratu sa Izraelom pristane da potpuno normalizuje odnose sa Izraelom. Ovim potezom, UAE su odlučili da oslabe arapsku, islamsku, palestinsku i međunarodnu poziciju koja počiva na okončanju izraelske okupacije i postizanju palestinske nezavisnosti, što su ključni stubovi pravednog mira. Nagrađujući Izrael, okupatorsku silu, normalizacijom prije rješavanja palestinskog pitanja u svim aspektimu u okviru pravednog i sveobuhvatnog rješenja je neprihvatljivo, neodgovorno, i opasno. Kao takav, ovaj sporazum označava saglasje Ujedinjenih Arapskih Emirata sa izraelskom okupacijom i de fakto aneksacijom Palestine, kolonijalnim sistemom ilegalnih naselja, i aparthejdom koji je u stvarnosti kreiran. Svaki sporazum koji ignoriše ovu realnost i dozvoljava nastavak izraelske okupacije koja je počeka 1967. godine će dodanto konsolidovati izraelske kolonijalne projekte i represivnu politiku nad palestinskim narodom, kao i pogubna kršenja ljudskih prava i međunarodnog zakona u okupiranoj Palestini, uključujući istočni Jerusalim. Ovo će nastaviti da umanjuje bezbjednost čitavog regiona i da poništava napore za postizanje stvarnog mira i stabilnosti na Bliskom istoku.

Da li očekujete promjene nakon pobjede Džoa Bajdena na predsjedničkim izborima u SAD?

Za početak bi dobro bilo primijeniti ono što je (buduća potpredsjednica) Kamala Haris rekla par dana prije američkih izbora, i citiram: „Džo i ja takođe vjerujemo u vrijednost svakog Palestinca i svakog Izraelca i radićemo na tome da obezbijedimo da Palestinci i Izraelci uživaju jednak stepen slobode, bezbjednosti, prosperiteta i demokratije“. “Posvećeni smo dvodržavnom rješenju i protivićemo se svim jednostranim koracima koji podrivaju taj cilj. Takođe ćemo se suprotstaviti aneksaciji i širenju kolonijalnih naselja”.

“Preduzećemo hitne korake da ponovo uspostavimo ekonomsku i humanitarnu pomoć palestinskom narodu, da se pozabavimo humanitarnom krizom u Gazi, da ponovo otvorimo američki konzulat u istočnom Jerusalimu i da ponovo otvorimo Misiju Palestinske oslobodilačke organizacije u Vašingtonu”. Ovdje možete vidjeti jasan zaokret u odnosu na katastrofalnu politiku Trampove administracije, koja je počela kršenjem međunarodnog zakona i prebacivanjem ambasade u Jerusalim. Tako da je ovo veoma dobro, ali ako pričamo o ulozi SAD u ponovnom pokretanju stvarnih pregovora o pravednom i trajnom miru, ona mora biti ispraćena hrabrim promjenama u smislu uslova u vezi sa Palestinom/Izraelom, prebacivanjem sa upravljanja konfliktom na rješavanje konflikta i okončanje izraelske okupacije. I to je pravi izazov pred svima nama.

Palestina je snažno kritikovala odluku Srbije da izmjesti ambasadu te zemlje u Jerusalim? Kako sada na to gledate?

Strogo osuđujemo ovu odluku kojom se direktno krši međunarodni zakon i rezolucije Savjeta bezbjednosti UN (uključujući rezolucije 252, 267, 271, 298, 465, 476 i 478) koje jasno određuju karakter i status svetog grada Jerusalima i odbacuju njegovu aneksaciju od strane Izraela. Kako Srbija može sa jedne strane da poziva međunarodnu zajednicu da poštuje Rezoluciju 1244 UN-a koja se tiče Kosova, dok na drugoj strani krši UN rezolucije koje se tiču Palestine? Pozivamo Srbiju da povuče ovu odluku i da poštuje međunarodno pravo i naše bilateralne i prijateljske odnose.

Kako vidite sada situaciju u Palestini, 32 godine nakon proglašenja nezavisnosti?

Palestinsko nacionalno vijeće, naš parlament u egzilu, 15. novembra 1988. godine je prihvatio međunarodne uslove za mir na Bliskom istoku usvajajući Deklaraciju nezavisnosti Države Palestine na granicama iz 1967. godine. Hrabra i pragmatična odluka palestinskog vođstva čija je okosnica bio istorijski ustupak i prihvatanje osnivanja države na manje od 22% palestinske zemlje radi pravednog i trajnog mira.

Ova deklaracija je utabala put za ono što će postati bliskoistočni mirovni proces koji je počeo u Madridu 1991. godine i kasnije doveo do Sporazuma u Oslu 1993. godine između PLO-a i vlade Izraela. Sporazum se sastojao od deklaracije principa sa detaljnim tranzicionim periodom do 1999. godine koji je trebalo da dovede do okončanja izraelske vojne okupacije palestinskih teritorija, uključujući istočni Jerusalim, koja je počela 1967, čime bi se postigao konačan mir zasnovan na dvodržavnom rješenju, Palestine i Izraela. Nažalost, 32 godine kasnije, ovaj tranzicioni period se nikad nije završio. Mirovni partneri su likvidirani, prvo Jicak Rabin, a onda i Jaser Arafat. Izraelsko društvo je radikalizovano, vođeno od strane vlade koja otvoreno podržava fašizam i sprovodi ga na svakodnevnoj osnovi.

Sve ovo se dešava naočigled međunarodne zajednice koja nije u stanju da iznese sopstvenu odgovornost u primjeni svojih rezolucija, dozvoljavajući Izraelu da uživa u nekažnjivosti dok održava svoju vojnu okupaciju Palestine stvarajući beskonačan dosije zločina i kršenja međunarodnog prava, dok istovremeno podriva sve inicijative za postizanje trajnog i pravednog mira. Uprkos ovoj dugotrajnoj nepravdi, ogromnom bolu i gubitku života, narod Palestine je i dalje istrajan i odlučniji nego ikad da ostvari svoje pravo na život u miru i dostojanstvu u suverenoj, nezavisnoj i demokratskoj Državi Palestini sa Jerusalimom kao glavnim gradom.

Izvor: vijesti.me