Društvo pisaca BiH: Nobelov komitet dodjelom nagrade Handkeu ušao u opasno antihumanisitčko minsko polje
Dodjelom Nobelove nagrade za književnost zagovaraču i braniocu neonacizma, ratnih zločina i negatoru genocida u Bosni i Hercegovini austrijskom piscu Peteru Handkeu ugrozili ste dignitet Nobelove nagrade za književnost i ponizili književnost i književno stvaralaštvo uopšte
SARAJEVO (AA) – Povodom dodjele Nobelove nagrade za književnost za 2019. godinu austrijskom književniku Peteru Handkeu, Društvo pisaca Bosne i Hercegovine uputilo je otvoreno pismo Nobelovu komitetu.
Smatraju da je Komitet ovoga puta grubo previdio činjenicu da su umjetničko djelo i njegov tvorac uvijek međusobno povezani i da se isključivo estetski kriteriji primijenjeni na književno djelo ne mogu razdvojiti od univerzalnih etičkih i humanističkih kriterija, primijenjenih istovremeno i na umjetničko djelo i na biografiju pisca.
“Prevedeno na svakodnevni jezik, književnoestetski kriteriji umjetničkog djela nisu dovoljni u donošenju odluke o Nagradi u čijoj je osnovi doprinos razvoju nauke i umjetnosti i da je etički kriterij onaj prijeko potrebni dio da bi rješenje bilo pravo. Nije teško vidjeti i uvidjeti da puko oslanjanje na estetske kriterije umjetničkog djela ne garantuje objektivnost odluke, a da etički kriteriji upravo tome doprinose. Tada mišljenja poput ovog: “Political views do not play an important role when it comes to those things. Literature criteria should be above the politics” nisu ništa drugo do namjerno sljepilo, jer u slučaju Petera Handkea ne radi se ni okakvim političkim već o etičkim uvjerenjima”, pojasnili su u pismu.
Podsjetili su da je Handke, 1996. godine, objavio knjigu Putovanje rijekama: Pravda za Srbiju, u kojima staje na stranu Slobodana Miloševića i njegove politike rata izražavajući, čak, sumnju da je u Srebrenici izvršen stravični pokolj.
Godine 2006. bio je jedan od rijetkih stranaca na sahrani Slobodana Miloševića, optuženog za počinjene ratne zločine na Balkanu.
“Na kojoj je čak i govorio. Kako? Ovako: ‘Svijet, takozvani svijet, zna sve o Jugoslaviji, Srbiji. Svijet, takozvani svijet, zna sve o Slobodanu Miloševiću. Takozvani svijet zna istinu… Ja ne znam istinu. Ali ja gledam. Ja slušam. Ja osjećam. Zbog toga sam danas ovdje, blizu Jugoslaviji, blizu Srbiji, blizu Slobodanu Miloševiću.’ To je bila 2006. godina kad je svijet, ‘takozvani svijet’, znao i za Srebrenicu i za mnogobrojne zločine”, podsjetili su iz Društva pisaca BiH.
Smatraju da je Handkeova antihumanistička “politika” nepovratno urušila njegovu estetiku, a njegova odbrana politike Slobodana Miloševića, srozala je njegovu ikoliku književnohumanističku vjerodostojnost.
Spomenuli su i sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine, Bosansku krajinu, i slučaj grada Prijedora, gdje uopće nije bilo ratnih djelovanja, gdje je bilo samo ubijanja nenaoružanih civila, odvođenja u logore i besprizornog etničkog čišćenja.
“Opština Prijedor je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, imala 112.470 stanovnika (6.300, ili 5,6 posto Hrvata, 49.454, ili 44 posto Muslimana (Bošnjaka), 47.745, ili 42,5 posto Srba, i 8.971, ili 7,9, ostalih). Pet godina kasnije (1997.), prema podacima Haškog Tribunala (dok je trajalo suđenje Slobodanu Miloševiću), u Prijedoru je bilo 393 Bošnjaka, ili nešto manje od 1 posto. Općina Prijedor, površine od 834 kilometra kvadratna, ima ekshumirane 462 grobnice, što znači da se u prosjeku na svakih 1,8 kilometara kvadratnih nalazi po jedna grobnica. Ako se teritorija Bosanske krajine podijeli sa dosad ekshumiranih 1.130 grobnica na tom području, dobit će se podatak da je na svakih 11,2 kilometra kvadratna pronađena po jedna grobnica. Ako se pak ova površina podijeli sa 4.701 ekshumiranih žrtava, onda se vidi da na svaka 2,7 kilometra kvadratna otpada po jedna ekshumirana žrtva”, podsjetili su iz Društva pisaca BiH.
U okolini Prijedora bila su 1992. godine otvorena i dva logora: Omarska i Keraterm. Mnogi preživjeli logoraši iz ovoga dijela Bosne i Hercegovine, Bosanske krajine, danas žive u Švedskoj i drugim skandinavskim zemljama.
“Poštovani članovi Nobelova komiteta, nadamo se da niste znali da je u Sarajevu 1992. godine zvjerski ubijen književnik Jakov Jurišić”, podsjetili su.
Hoće li za ubistvo predsjednika bosanskohercegovačke književničke asocijacije odgovornost preuzeti Peter Handke?
A Handke, podsjetili su, ne samo da je bio u Srebrenici 1996. godine, ni godinu dana nakon stravičnih zločina u ovome gradu, nego se teatralno i fotografisao na ulicama Srebrenice.
Kako su napisali, potpuno su svjesni da njihovo pismo neće promijeniti stav o dodjeli Nobelove nagrade, i da njihova odluka neće biti poništena.
